Rimejk klasika iz 1979. godine Ubistvo u Orijent ekspresu vratilo je u centar medijskog interesovanja Mišel Fajfer, jednu od najvoljenijih glumica devedesetih godina prošlog vijeka. Uloga u ostvarenju Majka! (Mother!), najavila je puni povratak žene koju svet nikada nije zaboravio, ali je bio poprilično iznenađen njenom pojavom. Mišel, danas na pragu šezdesetih, izgleda potpuno isto kao i prije desetak godina kada se još trudila da ostane u igri i ne pravi pauzu u karijeri. Iako se, po mišljenju mnogih, njen najbolji period završio 1999. godine kada je Brusom Vilisom zaigrala u žanru koji je oduvijek najbolje ležao, porodičnoj drami Naša priča

Poslije niza neuspjeha tokom dvijehiljaditih, 2013. ipak se povlači. Ali, razlog nije bio ni blizu onoga što su mediji pretpostavljali. Plavokosa glumica sofisticiranog izgleda nikada nije strahovala da će pehovi filmova koje je snimala pomračiti slavu ostvarenja kao što su Fantastična braća Bejker, Nešto sasvim lično, Opasni umovi. Ono što ju je kočilo, i u profesiji i u životu, bila je socijalna anksioznost. Fajferova je otvoreno progovorila o svom psihološkom poremećaju. Kao u slučaju anksioznosti, generalno, riječ je o osjećaju straha različitog intenziteta, na skali od prisustva nelagode do nekontrolisanog napada panike, s tim što se taj problem manifestuje prilikom boravka među ljudima. Mišel je imala potrebu da rasvijetli razloge profesionalne apstinencije, ali i da postavi distancu prema medijima u periodu koji dolazi. Ne treba zaboraviti da glumica, koja je tri puta bila nominovana za Oskara, ima još jednu premijeru zakazanu za 2018. godinu, a šuška se da će zaigrati ulogu kraljice Ingris u nastavku filmskog hita Maleficent.

Snimanje Orijent ekspresa bilo je zapravo važno suočavanje sa sopstvenim strahom. Mišel je bila u situaciji da kontroliše napade anksioznosti na setu krcatom ljudima. Prethodnih godina tako nešto je bilo nezamislivo. Bila je na ivici histerije, nemoćna da balansira između poslovnih obaveza i privatnog života. Buntovna u mladosti, određena neprestanim sukobima sa konzervativnim ocem, Mišel Fajfer je karakteristična i po svojevrsnom imunitetu na slavu. A imala je sve predispozicije da ne odoli tipičnim kapricima zvijezda. Igrala je pored najomiljenijih holivudskih zavidnika – Džefa Bridžisa, Džona Malkoviča, Klunija, Roberta Redforda, Paćina…

Oskar joj je tri puta za dlaku izmakao, ali je za prestižne filmske nagrade nominovana 47 puta, a 24 puta ih je osvojila. Karijeru, koja traje i danas, počela je ranih osamdesetih. Distanca prema slavi uslovljena je karakterom, ali i problemom sa kojim se suočavala godinama.

Samo godinu dana ranije, Kirsten Danst je pala u histeričan plač u trenutku kada je trebalo da se pokloni na premijeri filma The Beguiled, Sofije Kopole, u kojem je igrala pored Kolina Farela, Nikol Kidman i Ele Faning. Tridesetšestogodišnja glumica, koja je pažnju na sebe skrenula davne 1994. godine ostvarenjem Intervju sa vampirom, boluje od kliničke depresije. Uz bipolarni poremećaj sa kojim se hrabro nose Žan Klod Van Dam, Ben Stiler i Džim Keri, depresija je jedan od najčešćih psihičkih problema u fabrici slavnih.

Slučaj Mišel Fajfer koja je hrabro progovorila o temi koja je u mnogim delovima svijeta i dalje tabu i povod za svojevrsnu stigmatizaciju, pokrenuo je lavinu priznanja. Ne samo u današnjem Holivudu. Zid ćutanja je srušen, kao u slučaju godinama zataškavanog problema sa seksualnim uznemiravanjem i zlostavljanjem, pa se krenulo unazad, sve do legendarne Vivijen Li koja je bolovala od neprestane smjene depresije i euforije. Bipolarnost je mučila i slavnu Merilin Monro, a danas je mnogo češća nego ranije.

Prije Mišel Fajfer, mada nedovoljno zapaženo, o životu sa depresijom govorio je Mel Gibson, zatim pjevač Robi Vilijams, Lejdi Gaga koja se mesecima borila sa depresijom, poslije prekida turneje Born This Way Ball.

Psihičkih problema, pa čak i nervne slomove, imala je Britni Spirs, kao i njena koleginica Maraja Keri.

Sa bipolarnošću i agresiojom borila se i Demi Lovato.

Slavnom komičaru i glumačkom velikanu Robinu Vilijamsu zapravo je depresija presudila. Nemoćan da živi pod tim opterećenjem, glumac se ubio ljeta 2014. godine.

Da li je život ispod koprene glamura i slave teži, nikada ne može biti utvrđeno. U sudaru s pritiskom javnosti, karakter ima glavnu riječ, tako da se sudbine planetarno obožavanih likova razlikuju od jedne do druge. Da li su uslovi rada u poznom kapitalizmu i digitalnoj eri instantne popularnosti teži – u to nema sumnje. Kako ugledanje na velike primjere iz perspektive običnog čovjeka nikada neće zastariti, ovo je poruka Holivuda koju vredi slijediti – Priznajte, progovorite i suočite se sa istinom!

Izvor:Cdm