Oštre riječi i sarkazam kojim su protkani tekstovi, donijeli su sastavu Dubioza kolektiv veliku regionalnu popularnost, a i nakon 15 godina postojanja benda, oni neumorno nastavljaju da “propovijedaju” o nedaćama na koje narodi sa ovih prostora dubiozno i kolektivno nailaze.

Vedran Mujagić i Brano Jakubović kažu da su njihova djela inspirisana situacijom koja ih okružuje.

“Ne propovedamo mi, već to više dođe kao neka grupna psihoterapija za sve nas da lakše procesuiramo šta se dešava i da kažemo šta mislimo, ali prvenstveno da nama bude lakše. Pa, ako neko ima sluha da to čuje i identifikuje se sa našim stavom, onda se tu stvara neki početak komunikacije i diskusije”, istakao je Mujagić.

Koja je najveća promjena koju ste primijetili od momenta kada ste počinjali kao bend, pa do danas?

Vedran: “Promijenila se brzina interneta. Prije desetak godina kada smo stavili naše albume besplatno na download, cijena hostinga na serveru nas je dosta koštala svaki put kada bi neko skinuo album, a danas je to baš jeftino. Bitna razlika. Dajemo muziku za džabe i sada ne moramo da plaćamo za to”.

Brano: “I u međuvremenu se drastično smanjio broj dlaka po kvadratnom centimetru vlasišta pojedinog člana benda. Dogodio se osiromašeni head bang”.

Imate li neki ritual prije ili nakon nastupa?

Brano: “Nema nekih tajnih rituala poput toga da zakoljemo pijetla i plešemo uz vatru, ali pod ritual spada tih stotinu i stotinu dana koje provodimo zajedno. Ritual je da ostanemo u nekim normalnim odnosima, da se ne zavadimo i ne zakrvimo, to je pravi ritual. Nemamo sada nešto zacrtano da se radi svaki put”.

Da li se nekada posvađate i oko čega?

Brano: “Tu i tamo, svađamo se. Recimo, bubnjar je nervozan ako mu neko uzima pomfrit iz tanjira ili tako nešto. Pa, svako ima te neke svoje sitne stvari koje ne voli. On ne voli da mu se dira pomfrit, a onda ne možeš da odoliš da to ne radiš”

Nastupi Dubioze kolektiv “pršte” od količine energije i sinergije koja se stvori između publike i vas, koji je vaš “recept” da do toga dođe?

Brano: “Jedina stvar koja je stvarno važna je da svaki put kada izlaziš da sviraš da ti je stvarno stalo do toga i da tamo napraviš ono što si zamislio, da imaš ideju zbog čega izlaziš i svaki taj minut koji si proveo tamo u komunikaciji sa ljudima ima nekog smisla. U momentu kada to postane neko podređivanje ili zarađivanje, u momentu kada to postane karijera, onda ustvari prestaješ da budeš to što jesi. Onda je samo pitanje da li ćeš tako nastaviti ili ne. Ja se nadam da mi nećemo nastavljati kada dođemo do tog momenta, jer nekad je dobro reći: ‘Sad je dosta’.”

Koje smatrate da su se društvene vrijednosti najviše izgubile u decenijama iza nas, ili možda nisu izgubljene nego zamenjene nekim novim?

Brano: “Mislim da mi ne pripadamo vrsti ljudi koji živi na nekim izgrađenim tradicijama. Nismo nostalgičari, već se trudimo da živimo u skladu sa vremenom koje jeste. Najlakše je okrenuti se i reći kako je nešto drugo bilo bolje. Na primjer, ono vrijeme bez mobilnih telefona kada raja nije samo tipkala, ali ako bi njima koji to govore rekli da se odreknu telefona na godinu dana, e to već ne bi išlo… Tako da, svi bi jednom guzicom na dvije stolice, a to baš i ne ide. Da s jedne strane živim u prošlosti i zamišljam kako je sve to bilo romantično, ali da se ne odričem ničega iz ovoga što je danas. Sve je uvek na kraju do nekog našeg izbora”.

Da li mislite da se možda društveno nalazimo u nekom loop-u, jer vaše pjesme od prije deset godina su i dalje apsolutno aktuelne i ljudi mogu sa njima da se poistovijete… Sve se na neki način vrti u krug – kako ga razbiti?

Brano: “Ljudska rasa jeste kreirala jedan loop koji se konstantno ponavlja i to se nije dogodilo u bliskoj istoriji već u daljoj prošlosti. Jedina razlika je što se u međuvremenu mi malo više razmnožavamo i malo više uništavamo okolinu od koje živimo. Previše crpimo, a malo dajemo nazad. Samo je pitanje – do kada ćemo moć zloupotrebljavati dok nam se ne sruši nazad na glavu”.

Koja je vaša poruka mladim muzičarima koji se bore da prikažu svoju umjetnost i ne podlegnu komercijalizaciji?

Brano: “Naš savjet bi bio da se bavite IT tehnologijom, to se danas traži. Ako hoćeš da zarađuješ novac, onda ćeš se povinovati nekom poslu gdje ima para, a ako nećeš da se povinuješ, onda radi ono što ti je volja i u tom trenutku ti onda ne treba savjet starog prdonje kao što sam ja”.

izvor:cdm