Otkada je 1995. godine na Budvanskom festivalu otpjevao pjesmu Sipajte mi još jedan viski, Željko Samardžić postao je miljenik publike, a u njegovim vanvremenskim hitovima uživaju sve generacije. Iza njega je izuzetno uspješna godina, objavio je novi CD Mila, koji je na prvo slušanje osvojio srca poštovalaca dobre muzike.

Šta Vam je muzika donijela, a šta oduzela?

“Ne mogu da zamislim kako bi mi izgledao život bez muzike. Zaista je velika privilegija raditi i živjeti od posla koji volite. Muzika mi je donijela i u duhovnom i u materijalnom smislu sve ono što me danas čini srećnim i zadovoljnim čovjekom”.

Estrada se potpuno promijenila. Jeste li promijenili kriterijum na osnovu kojeg birate pjesme?

“Imam sreću što se ukus moje publike najčešće poklapa sa mojim. Ne kalkulišem pri izboru pjesama. Slušam šta mi govore neki moji receptori u stomaku i vrlo vodim računa o tekstu. Ponekad se konsultujem i s ukućanima i najbližim saradnicima, ali najčešće presudi taj moj osjećaj, ta ljubav koja se desi na prvi pogled”.

Da li ste ikada pomislili da napustite karijeru zbog porodice?

“Nikada nisam imao takvu dilemu. Mogu reći da smo svi zajedno ušli u ovo što se zove moja karijera i nekako se zajedno i nosimo sa tim. Oni su moji savjetnici i kritičari. Prvi su tu da prokomentarišu pjesmu, nastup, koncert. Prosto, svi uživamo u tome”.

Je li bilo teških momenata u karijeri?

“Nisam imao nekih teških momenata sa kojima se ne bih mogao izboriti, možda i zahvaljujući zrelosti. Sipajte mi još jedan viski i prvi album sam snimio sa 40 godina. Nisam siguran kako bi se sve odvijalo da sam to zagrizao kada sam imao 20 i koju, i kako bih se nosio sa svim tim izazovima. Zahvaljujući mojoj publici, kojoj dugujem najveću zahvalnost za uspjeh i koja mi daje motivaciju svih ovih godina, mnogo češće sam uživao u aplauzima i divnim momentima koji me ispunjavaju”

Koja pjesma je obilježila Vašu karijeru?

“Odavno se za tu titulu izborila Sipajte mi još jedan viski, koja mi je otvorila vrata jednog novog, obećavajućeg životnog puta, onog koji je došao kada se srušio sav moj svet. I kada sam došao u Beograd u potrazi za šansom. Prvi put sam je izveo na Budvanskom festivalu i bio nagrađen za najbolju interpretaciju kao debitant, sa 40 godina. Ta nagrada zauzima posebno mjesto u mojoj vitrini, odmah do one koju su mi poklonile ćerke – najbolji tata”.

Koja je Vaša tajna da, nakon toliko godina, privlačite nove generacije slušalaca?

“Nema tajne. Da biste prenijeli nešto lijepo drugima, morate to da imate u sebi. Ukoliko vam je Bog još podario malo talenta za pjevanje, to će vam pomoći i ljudi će vam vjerovati. Suština je da vam vjeruju i tu nema prevare. Kad je u srcu plamen, neka iskra će izletjeti i na usta. Mogućnost da ljudima prenesem bar na tren ljepotu u kojoj i sam uživam je blagoslov. Ta raspjevana mladost ispod bine i ljubav koju mi šalju ujedno je i pokretačka snaga. Ponekad mi se desi da izađem na pozornicu sa teretom svih ovih 62 godine koje vučem za sobom, a siđem sa bine lakši za barem dvije decenije. Teško mi je da objasnim kako i zašto, ali neka uzajamna energija napravi svojevrsnu magiju. Često mi se dešava da poslije takvih nastupa ne mogu da zaspim do jutra. Zbog tih i sličnih zadovoljstava još mi se pjeva”.

Koga volite da slušate i s kim bi voljeli da snimite duet?

“Sa naših prostora Olivera Dragojevića, Balaševića, Džibonija, Miladina Šobića, a od stranih Ramacotija, Stinga, Brajana Adamsa, ali i ono što mi moja ćerka Minja predloži kao tata, poslušaj kako je ovo dobro. Za duet je mnogo važnija pjesma nego pjevač. Poštovalac sam dobre pjesme, i teško da bi me mogao neko fascinirati da uradimo duet ukoliko mi se pjesma ne dopada”.

Jesu li nove tehnologije, internet i slično doprinijele kvalitetu muzike ili ga umanjile?

“Sve te nove tehnologije su pomogle da se muzika približi konzumentu, što je, svakako, prednost. Danas ne morate imati producentsku kuću i čitavu tu, nekad neophodnu podršku iza sebe da biste snimili i objavili svoj rad. Međutim, u tako velikoj ponudi muzike koja vas svakodnevno moli da kliknete i poslušate, lajkujete ili šta god, ima svega. Procentualno gledano, mnogo je manje kvalitetne muzike nego prije, barem za moj ukus. Meni je cilj bio da napravim album sa pjesmama u kojima će uživati, prije svega, oni koji su se u trenutnim muzičkim trendovima zaželjeli dobre pop muzike, ljubavnih pjesama koje se slušaju i koje izazivaju neka lijepa osjećanja. Stoga predlažem vašim cijenjenim čitaocima kojima se u rukama nađe CD Mila da ga sačuvaju i preslušavaju u automobilima, nekim intimnim trenucima, sa voljenom osobom, a možda i poklone baš takvoj. Mnogo truda i ljubavi sam uložio u njega i siguran sam da se to čuje”.

Ako bi imali priliku da krenete od početka da li bi nešto mijenjali u životu i poslu kojim se bavite?

“Nisam od onih koji previše gledaju iza sebe. Mislim da nisam mnogo ni griješio, s obzirom na to da sam tu gdje jesam. Ali, sumnjam da postoji čovjek koji ne griješi. Kada bi postojao neki magični korektor kojim je moguće izbrisati takve postupke, dane ili pojedine loše ljude i okolnosti, možda bih ga upotrijebio. Ali, iz ove pozicije bilo bi neskromno kada bih, uprkos svemu što mi je život priređivao ili oduzeo, bio nezadovoljan ovim što mi je do sada podario. Znam da vrijeme ide u jednom pravcu i trudim se da idem ukorak s njim i ne ostavljam mnogo razloga za kajanja i poglede unazad”.

Imate tri ćerke, Sanju, Danijelu i Minju. Je li Vam život u kući punoj žena bio privilegija ili teret?

“One su moj najdragocjeniji životni poklon. Ponosan sam i privilegovan pažnjom kojom me obasipaju. Vjerovatno će se svaki roditelj složiti s tim da je najveća sreća kada doživite da vaša djeca izrastu u zdrave, ostvarene i ispunjene ljude. Moje tri djevojčice su tatin najveći ponos”.

Ušli ste u sedmu deceniju. Bojite li se godina?

“Ako bih se plašio, onda postoji bar deset razloga za strah prije ovog od gomile godina. Neki mudrac je rekao: “I kada bih imao sto godina, moj najbolji dan bi uvijek bio sutra”. Ja još pred spavanje planiram svoj najbolji dan i to je ono što je u mojim rukama, a starost je neupitna”.

izvor:cdm