“I nemoj, ne, tugovati, novo jutro će svanuti, novi dan u hiljadu boja, goro moja” refren legendarne pjesme “Goro moja” cetinjskog Perpera, snimljene još krajem devedesetih godina prošlog vijeka, dakle tokom prve decenije postojanja benda kojim se Crna Gora s razlogom ponosi i van njenih okvira, u doba pandemije korona virusa često se pjeva u karantinu, samoizolaciji, na balkonima, da ne pominjemo objave na društvenim mrežama, a njime brojni “izvođači” prizivaju neko bolje i vedrije sjutra. 

I nije to prvi put da u pomenutoj pjesmi tražimo slamku spasa između ostalog, sjetimo se samo prohladne novembarske večeri 2011, kada su fudbaleri Crne Gore u baražu za odlazak na Evropsko prvenstvo 2012. poraženi od Češke, a prije posljednjeg sudijskog zvižduka na Stadionu pod Goricom nekoliko hiljada grla horski je otpjevalo u znak podrške “hrabrim sokolima”. Snimak koji i danas ostavlja bez daha. A nešto manje od devet godina nakon te večeri, na terenu se borimo protiv samo jednog protivnika, ali opasnijeg nego ikada. Prepoznao je to i Nikola Radunović, vokal i jedan od simbola Perpera. Prije dvije večeri predstavio je novu verziju pomenute numere.

Već u opisu pjesme na Jutjubu Radunović je svima stavio do znanja da će, za razliku od originala, publika sada moći da čuje optimističnije vokalne varijacije, bez upliva instrumenata, u skladu sa potrebom za veselijim notama, a za Dnevne novine objašnjava da je na ovaj način u ime Perpera poručio svima da ih bend ni ovog puta nije zaboravio.

“Svi su intenzivnije počeli da rade tokom ovog perioda kada su aktuelne mjere nadležnih. Imao sam nekoliko ponuda da učestvujem u nekim pjesmama koje su se u međuvremenu pojavile, ali nije mi to ‘leglo’. Nisam osjetio u pravoj mjeri da mogu to iznijeti i da tako pomognem ljudima čije su, eto, neke lijepe ideje na kraju i ugledale svjetlost dana. S druge strane, gledajući televizijski program češće nego što to radim u normalnim okolnostima, jer smo bili u kući, vidio sam da baš mnogo ljudi snima, obrađuje, izvodi javno baš pjesmu ‘Goro moja. Kao da su osjećali dodatnu energiju, nadu i crpili optimizam baš iz te pjesme.

Radio sam dosta u kući, pa povremeno pogledam i neke inostrane programe, a tako sam čuo Bobija Mekferina i legendarnu pjesmu ‘Don’t Worry Be Happy’, koja je, takođe, snimljena samo uz glas, kao što sam i ja sada uradio. I to me je nekako podstaklo. Rekoh, hajde da probam da napravim neku drugačiju verziju, da je upakujem u drugo ruho, čisto da ljudima stavim do znanja da smo tu za njih i uz njih, da postoji optimizam u cijeloj situaciji. Spustio sam se u studio, malo se bavio time. Kada sam završio muzički dio, učinilo mi se da je zanimljivo i odlučio sam da napravim video i ‘pustim’ ljudima da dopre do njih u ovim danima”, prisjeća se Radunović.

Naslušali smo se ovih dana obrada mnogih domaćih, regionalnih i svjetskih vanvremenskih numera i u 90 odsto slučajeva autori su uspjeli da oskrnave originalnu verziju.

Vrijeme je majstorsko rešeto, ali čini se da je Radunović vješto izbjegao pomenutu zamku, iako nij e imao pravo na grešku.

“Ni ja ne volim obrade. Mislim da su uvijek ili skoro uvijek originali bolji. Naviknemo se na emociju, jednu vrstu nečega. Naravno, ima zanimljivih obrada, naročito legendarnih pjesama Boba Dilana, Bitlsa… Ipak, u originalu se osjeća iskonska emocija koja je neku numeru učinila legendarnom. To je slučaj i sa ‘Goro moja’. Puno ljudi zove Ljuba Jovovića, koji je autor njenog teksta i pokretač ideje o nastanku, i mene kako bi nam rekli da žele da je obrade. Rade to klape, simfonijski orkestar, razni horovi, drugi orkestri. 

Postoje razne varijante njenog izvođenja, a nama je uvijek bilo zanimljivo da čujemo kako je to oni doživljavaju. A najzanimljivije je što je ta pjesma zaista inspiracija mnogima, što je neuobičajeno, jer nije tako davno nastala, a već je sigurno doživjela sedam-osam obrada koje su se pojavile na ozbiljnim festivalima, manifestacijama. Nisam želio da upropastim osnovnu emociju pjesme, već da joj dam novu dimenziju za drugi trenutak. Poigrao sam se sa harmonijama. Ljudi koji se bave muzikom i čuju to što se radi znaće da je prvi dio numere harmonijski isti kao original, dok je drugi dio potpuno promijenjen. Drugačije je muzički upakovano zbog pomenute optimistične note. Mislim da to u ovom trenutku ima smisla i daje pozitivnu vibraciju”, vjeruje Radunović.

Domaća muzička scena posljednjih godina zaslugom mnogih aktera često je podložna kritikama. Nažalost, Crnogorci su usavršili vještinu da neosnovano kritikuju i onda kada takvom stavu nije ni vrijeme ni mjesto, tako da smo svi selektori, doktori, profesori, muzički stručnjaci… Ipak, “Goro moja” je neokrznuta sve ove godine i definitivno pripada grupi rijetkih pjesama koje odolijevaju zubu vremena uprkos svemu.

“‘Goro moja’ je fenomen. Nedavno je muzički urednik TVCG kontaktirao sa mnom i zamolio me da snimimo spot, kazavši da je potpuno nevjerovatno da nije ekranizovana sve ove godine.

S druge strane, pogledajte kako su je ljudi doživjeli. Sjetim se poziva prij atelj a nakon utakmice koju ste pomenuli, kada mi j e rekao da je čitav stadion pjeva, da se jasno čuje u potpuno drugom dijelu grada. To je fascinantno. Ljubo mi je tada rekao Nikola, postoji hiljadu pjesama za radovanje, ali samo jedna za tugovanje. I to je u ovim danima bio izazov, da napravim verziju koja nije tako tužna, da može da se izvodi i u veselim prilikama. Dosta smo uz nju tugovali, sad malo da se radujemo. Pritom, pjesma je to koju niko ne forsira, nikada niko ne diriguje masom kako bi je pjevala, dakle nije korišćena u neke dnevno-političke svrhe. Neobjašnjivo je to, naročito jer kada je stvarate nikada ne znate kako će izgledati”, nastavlja vokal Perpera, pritom napominjući da je za sve zaslužna čista emocija, o čemu svjedoči sljedeća anegdota.

“Tajna je u tome što je Ljubo napisao nevjerovatno iskren tekst, dao je ideju i kako treba da izgleda muzički dio. Sjećam se kao da je prije sat bio taj susret naš u Crnogorskom narodnom pozorištu. Prišao mi je i rekao napravio sam pjesmu, ovo samo vi možete da pjevate. Vjerovatno je osjetio da mu treba neko ko će iskreno i bez proračuna snimiti, ko osjeća ono što je htio da prenese. Recitovao mi je pjesmu, a ja sam pošao u Dom studenata, pozajmio neku gitaru i brzo je dobila svoj oblik. Ključ je, dakle, što je iskreno snimljena. To se osjeća sigurno. U njoj nema ni trunke nečega što nije čista umjetnost i emocija. U nekim pjesmama to dobijete, u nekim ne..”, ističe Radunović.

Teški su dani pred svijetom. Stručnjaci glasno poručuju da, uprkos sve boljim rezultatima u borbi protiv korona virusa, nema govora o opuštanju, iako su mnogi već počeli da kuju planove u vezi sa povratkom uobičajenoj svakodnevici.

Muzičari će morati da sačekaju neka ljepša vremena za povratak na binu, ali Radunović konstatuje da bi uprkos nezavidnoj situaciji njegove kolege mogle da se okrenu rijetkim pozitivnim stvarima, iako je činjenica da je mnogima ugrožena egzistencija.

“Vidim ovo čak kao neku šansu za ljude koji se bave muzikom, naročito popularnom, da probaju malo da se koncentrišu i da naprave svoja djela. Svi smo mi u muzici saglasni da je najljepši dio razmjena energije na sceni, ta interakcija s publikom, momenat kada vidiš da nekome znači tvoja pjesma, kada ga malo pomjeri, promijeni to što radi. Naša scena, iako vjerujem da ne postoji u pravom smislu te riječi, zaslužuje mnogo više izdanja, pjesama. Znam da nije lako, nemaju svi uslove. Treba ti studio, novac za spot… Ali, treba i promijeniti svijest malo”. tvrdi Radunović, misleći i na pristup medija.

“Možda je ovo prilika da naši muzički urednici u medijima počnu da se bave ljudima koji su ovdje, koji pokušavaju da su u muzici, slikarstvu, svejedno. Da im se da prostor. Pogledajte velike i normalne kulture, svi se oni dosta bave pomenutim akterima, daju im prostor. Njihovi umjetnici mogu da žive normalno od toga. Kod nas je to veoma komplikovano. Svi mi prinuđeni smo da radimo neke druge stvari. Brojni ovdašnji muzičari su živjeli od nastupa, a to je sada upitno. Žao mi je što ne mogu da zarađuju od onoga čime se bave i što vole da rade. Opet, možda dio njih koji ima dovoljno kreativnosti pokuša sada da izbaci novu pjesmu, napravi skicu nečega što će uskoro objaviti. Težak je momenat, ali vjerujem da kreativni ne osjećaju ugroženost, osim ako im je to jedini izvor prihoda” zaključuje Radunović.

Radunović na slikovit način objašnjava da smo svjedoci trenutka u kom mnoge stvari konačno izlaze na površinu, ali ne smijemo se zadovoljiti time, naročito u umjetničkom smislu. Vrijeme je, kaže, za promjenu kursa.

“Sada ljudi shvataju da imamo doktore, ljude koji vrijede. Tu šansu dajmo i drugima. Nekada me zabrinjava što vidim da institucije, nažalost, još dijele umjetnike. Misle da je neko umjetnik samo ako je završio akademiju. A mnogo je značajnijih umjetnika od njih. Okrenimo se onome što ljudi nose u sebi, bez obzira na to jesu li školovani ili nisu, a ne samo papiru. I u regionu i kod nas, on je sve više bezvrijedan”, poruka je Radunovića.

Izvor i foto: Dnevne novine

Tekst objavila: Sanida Kajević