Pa ja nisam otišao na glumu sa 18 godina zbog straha da to neću moći da radim kako valja već zbog poštovanja prema tom poslu, instinktivnog osjećanja, jer racionalno nisam ništa znao o glumi, ni šta je glumčev posao, ni kako funkcioniše - izjavio je Glogovac u intervjuu iz 2000. godine.
Nebojša Glogovac, koji je 12. februara sahranjen na Novom groblju u Beogradu, je bio poznat kao čovjek kojeg slava ne zanima, a možda najbolje njegove stavove o glumi i životu opisuje intervju iz 2000. godine.
U novembru 2000. Glogovac je za magazin "Vrijeme" istakao da glumci nisu važni, i da bi bilo dobro da u filmu uopšte ne postoji špica.
- Htio bih o ovome da ispričam teoriju koju smo razrađivali ovih dana u kafiću. Veoma bih volio da se za glumce praktično ne zna, da ih gledalac ne posmatra dok gleda film svjestan njihove biografije i karijere, volio bih da gledalac ne poredi glumce, kakvi su sada a kakvi su bili onda, izuzetno bih volio da se film posmatra kao cjelina za sebe, došao sam da vidim film, ne zanima me ko igra i ne znam šta je taj prije radio. Možda bi bilo dobro da ne postoji špica... glumci nisu važni, važan je događaj, važan je film i to što se ispriča u njemu. Ta ideja mi je jako zanimljiva. Možda bi mogla da se napravi neka avangardna producentska kuća koja bi pravila filmove bez špice. Moje ime nije bitno za film. Filmu je nepotreban teret imena. Ja volim da sam sluga u svom poslu, ne želim, nije mi potrebna biografija i sve što ide uz to - izjavio je Glogovac koji je tada na zanimljiv način opisao svoju karijeru.
- Nisam se nikad bavio zamišljanjem karijere. Jedino što sam na tu temu radio, sjećam se, još na fakultetu, ali to je bilo zezanje, smišljao sam govor za dodjelu Oskara. Šta bi ko rekao kad bi dobio Oskara. Zezali smo se Vojin, Sergej (Ćetković i Trifunović, p.a.) i ja. Sjećam se, puno smo se zahvaljivali, pa hvala ovom, hvala onom. Ali karijera, slava, zaista mi nikad nije bilo u glavi... Pa ja nisam otišao na glumu sa 18 godina zbog straha da to neću moći da radim kako valja već zbog poštovanja prema tom poslu, instinktivnog osjećanja, jer racionalno nisam ništa znao o glumi, ni šta je glumčev posao, ni kako funkcioniše - objasnio je Nebojša Glogovac i nastavio:
- I eto, zbog tog nekog poštovanja prema tom činu i prema rađenju svog posla, poštovanja koje i dan-danas imam, strahopoštovanja u stvari, nekog respekta prema vrhunskom činu glume, eto taj vrhunski čin glume je jedino što me zanima. O tome razmišljam. Stalno mi je u glavi priča o onom gospodinu koji je igrajući u Idiotu kneza Miškina odveden u ludnicu. Igrao je na granici ludila. Fascinantan mi je taj neki put, pretvaranje u Miškina. Znate, neki su za tog glumca komentarisali da on ništa poslije toga nije igrao. Pa šta on ima da igra poslije, on ne treba ništa više da igra, on je došao do Tamo, pipnuo to, i eto... to je neki moj pogled na stvari.
IZVOR: telegraf.rs
