Anđelka Prpić posljednjih godina spada u red omiljenih glumica, publiku osvaja neposrednošću, harizmom i osmijehom. Ostvarila je upečatljive uloge u serijama “Žene sa Dedinja” i “Andrija i Anđelka” te u nekoliko popularnih televizijskih projekata, a njena monodrama “Šta me snađe” bilježi uspjehe širom regiona.

Trenutno Vas gledamo u kvizu Sto ljudi, sto ćudi, djeluje kao da se odlično snalazite i u toj formi i da se dobro zabavljate.

“Teško je da se publika zabavi gledajući kviz ukoliko mi koji to radimo nismo u dobroj atmosferi ili ne uživamo. Atmosfera iz studija, sigurna sam, “preliva” se kroz kamere i stiže do domova naših gledalaca. Ipak, čini mi se da je presudno to što ja veoma volim svoj posao i svakog dana mu se iznova radujem. A poslije to sve ide lančano, kada je meni lijepo i takmičarima je lijepo, onda je reditelju milina da radi”.

Koliko Vam gluma pomaže da se snađete i u voditeljskom poslu?

“Ne posmatram to kao nekakav zadatak koji treba obaviti. Pripremam se za snimanja, pričam sa rediteljima i producentima, dogovaramo se o stilu i pravcu kojim želimo da idemo. Ali, kada snimanja počnu, sebe smatram domaćinom. Naši takmičari su zvijezde i oni su važni. Ja sam tu da njih opustim, oraspoložim, vratim na kolosijek ponekad, podsjetim na pravila, olakšam trenutak… Mene raduju njihove pobjede i zaista rastuže porazi. To za mene nije samo neki posao, već je studio moja druga kuća toliko koliko traje snimanje”.

Negdje ste se profilisali kao komičarka, da li biste voljeli da Vam se ukaže prilika da pokažete glumačko umijeće i u drugim žanrovima? Da li se teško nametnuti drugačijoj rediteljskoj viziji?

“Posao ne biram po žanru, već nakon što pročitam scenario. Takođe mi je važno s kime radim. Ne u smislu značajnih imena, već u razumijevanju, prepoznavanju međusobnom ili, pak, otvaranju novih horizonta. Upravo počinjem pripreme za film i seriju po scenariju Marka Popovića, u režiji Darka Nikolića, Jedini izlaz. Psihološki triler je za mene novost, a čini mi se i za našu kinematografiju. To mi je veliki izazov i zadatak i jedva ga čekam”.

Mnoge glumice tvrdile su da je komedija jedan od najtežih žanrova i da je publiku najteže nasmijati, da li ste i Vi takvog mišljenja? I da li biste posebno izdvojili neku komičarku, kojoj se najviše divite?

“Imala sam veliku želju da radim sa Radmilom Savićević i Milenom Dravić. Divim se i Seki Sablić i još mnogima… Ali, zadovoljna sam i da samo uživam u njihovom radu. I to je dar”.

Nedavno ste imali priliku da učestvujete u modnoj reviji posvećenoj Mileni Dravić. Povodom toga ste na društvenim mrežama napisali “Jedinstvena i neponovljiva. Bila i ostala inspiracija”. Koliko je Milena bitna u Vašem glumačkom formiranju i sazrijevanju?

“Milena je bila nevjerovatan spoj i žene iz naroda koju su svi svojatali, prizemne i duhovite, a u isto vrijeme i nedodirljive žene, dive koja plijeni i osvaja svojom posebnošću. Pored svih njenih najznačajnijih uloga, a jako značajnih i za naše kulturološko nasljeđe, moram da izdvojim ulogu Gordane Diklić iz filma “Nije lako sa muškarcima”. Ne postoji film kome se toliko iznova i iznova radujem kada god uhvatim na televiziji”.

I Vas publika veoma voli, spadate u jednu od omiljenih mladih glumica u regionu. Šta je Vaš adut, čime ih osvajate?

“Hvala najljepše. Ne znam ni da li sam omiljena, ni da li sam više toliko mlada, ali znam koliko sam zahvalna na prilici da radim ono što najviše volim, za šta sam se školovala i da od toga mogu pristojno da živim”.

Najveću popularnost ste ostvarili serijom Andrija i Anđelka, da li je planiran nastavak i da li biste to željeli?

“S Andrijom bih uvijek birala da radim, kao i sa cijelom ekipom. Ali, možda treba zaista uvijek stati kada je najslađe. Ne dozvoliti da se stvar zatruje i uparloži. Ostaviti publici da pamti stvari po dobrom i da ostane željna. Ja sam isto ostala željna i to me raduje jer sa nestrpljenjem čekam nešto novo”.

Izvor:CdM