Za skoro tri i po decenije koliko je na čelu rok sastava Van Gogh, Zvonimir Đukić Đule nijednog trenutka nije pomislio da odustane. Kaže da na bend gleda kao na drugu porodicu.
“Van Gogh porodica me čini srećnim, čini me radosnim prisustvo svakog pojedinca iz ekipe sa kojim dijelim život, kako na putu, tako i na sceni. Ne znam šta bi znalo jače da me namagnetiše, da se tek tako odreknem tog strasnog i senzualnog kovitlaca u koji me na bini muzika svaki put, kao da je prvi, povede i kojim me po ko zna koji put ponovo zavede. Od početka karijere smo se osmjelili da u svakom novom danu zaplovimo kroz talase, sve dok ne izgubimo iz vida obalu. Zahvaljujući tome smo, sa našim desetim studijskim albumom „More bez obala“, nikad dublje, ponovo zaronili u beskrajnu dubinu kreativnosti”, kaže Đule za Hello.
“Godinama s radošću gledamo generacije koje se smjenjuju na našim koncertima; jedne ispraćamo, druge dočekujemo i tako svaki put u zagrljaju s publikom crtamo neki novi, srećom ispunjen krug. Dokle? Ne znam. Nikada nismo planirali koliko će ovo naše muzičko putovanje da traje, što ne znači da smo sebi ikada dozvolili luksuz da se prepustimo stihijskom djelovanju. Muzika je svih ovih godina uspjela da nas spase bezumlja svakodnevice, sačuvala nas je i sklonila od vihora medijskog ludila. Emocijama smo u pjesmama slikali realnost, a bojama nota branili preplašenu ljubav. Drago mi je što publiku nikada nismo ostavili ravnodušnom. Oduvijek je bilo onih koji su nas voljeli i onih koji nas nisu razumjeli. Poslije svih iskušenja koje smo prošli, najvažnije je da se i danas, na početku svake nove turneje, bend zagrli i, nasmijan, po ko zna koji put uđe u kombi”, ističe muzičar.
Na njegovu karijeru ne utiče ni to što sa publikom i medijima ne dijeli tajne iz privatnog života.
“Ne volim trendove, ne podnosim brendove, a ideja čopora oduvijek mi je bila opora. Živim u stambenoj zgradi; u podrumu, kao mnogi, imam kacu sa kiselim kupusom. Kad dođe sezona paprika, pravim ajvar. Vodim jednostavan život, kao sav normalan svijet. Nema ništa ljepše od toga da prije svakog koncerta po kući popravljam štekere, idem na pijacu, presadim cvijeće, provjerim u kakvom stanju mi je raso u podrumu, sredim špajz, umijesim hljeb. (smijeh) Vjerujem u ljude koji još otvorenog srca reaguju na signale koje im šaljemo. Pristojan svijet je razumio da signali ne moraju biti lascivnog i vulgarnog sadržaja da bi se privukla pažnja. Mnogo ljudi željno je dobre knjige, pozorišne predstave, lijepe izložbe. Na konstataciju da su televizijski formati neprimjerenog sadržaja, moj odgovor je: „Na daljinskom upravljaču postoji dugme koje kaže – molim te, prebaci na kanal sa smislenim programom“, ističe Đule.
Izvor: Cdm
