Vesnu Galiot Galu upoznali smo 1994. godine kada se pijavila na sceni sa albumom “Budim se”. Vrlo brzo stekla je epitet jedne od najpopularnijih pjevačica u SR Jugoslaviji, a njeni hitovi obilježili su devedesete. Pored naslovne numere sa prvijenca, slušale su se “Ja ti plaćam dugove”, “Ne može to tako”, “Izaberi”, “Znam”, “Nedostajaćeš mi”…
Prestala je da izdaje albume 2004. kada je izdala posljednji “222”. Pojavljivala se na koncertima na kojima su se okupljale dens zvijezde devedesetih, ali je u medijima, do nedavno, nije bilo.
“Muzikom sam se aktivno bavila i prije, ali se moj srećan trenutak desio baš tih devedesetih, kada je muzički pravac koji je bio aktuelan i u svijetu nekako prošao i kod nas. Te godine, i pored ratnih dešavanja koja prate i spajaju se, nažalost, sa našom muzikom, pamtim kao najljepše jer mi se ispunio san da se profesionalno bavim onim što volim. Ljudi su bili nekako prisniji, bliži, nije bilo interneta, samim tim je bilo mnogo teže napraviti hit, jer ono što se puštalo na radiju ili TV bio je jedini način da se nešto promoviše. Mi se nismo takmičili u izgledu, scenskom nastupu i slično, mada se na to obraćala pažnja, naš uspjeh je zavisio samo od toga ko je napravio bolju pjesmu. Samim tim su te pjesme preživjele i puštaju se i danas. Oduvijek je bilo hiperprodukcije, ali se tačno znalo od koga se šta i koliko očekuje. Ko je jednom promašio, teško se vraćao na vrh. Meni su devedesete sinonim za zaljubljivanje. I danas kad te generacije kontaktiraju sa mnom, obično kažu: “Uz tvoju pjesmu sam se prvi put poljubio, zaljubio, oženio ili udala.” I iz tog razloga, pjesme iz tog perioda se ne mogu zaboraviti”, kaže Gala.
Kada priča o devedesetima, osjeti nostalgiju.
“Vratila bih se u to doba najviše zbog emocija i ljudi koji su tada bili mnogo prisniji, kolegijalniji, i zbog načina na koji se tada gledalo na muziku. Nedostaje mi taj kvalitet i taj način razmišljanja. I pored ružnih okolnosti, nalazili smo način da publici i sebi obezbijedimo i zabavu i humor i sreću i ljubav, i da nas po tome pamte”.
Kolege sa kojima je bila na muzičkom vrhu prije skoro trideset godina, ne smatra prijateljima jer se ni tada nije družila sa njima.
“Nisam se družila sa kolegama, imala sam svoj privatan krug prijatelja, a mi smo se između sebe poštovali, tako da se i danas ne družim sa kolegama iz devedesetih, ali se svaki put kad se sretnemo nasmijemo, prepričavamo nekadašnje doživljaje, i redovno upoređujemo tadašnju sa današnjom muzikom”, kaže Gala.
Otkriva i zašto je prestala da nastupa i snima.
“Onog trenutka kad je kod mene došlo do prezasićenja, kad je gaženje đonom postalo dominantno u odnosu na kvalitet kao prioritet, ja sam se povukla, pronašla nov smisao u životu i bavim se poslom u oblasti informacione tehnologije”.
Gala je željela da se vrati pjevanju, ali je odustala.
“Vjerujte mi, ne osjećam se kao da sam nešto propustila ili izgubila, jer sam svoje snove ostvarila. Planirala sam u nekim trenucima da se vratim, tražila sam nov pravac, pronašla sam ga… Ali mi se i dalje nije dopadala atmosfera koja vlada na estradi. Ostao je taj osjećaj da se bliskost među ljudima izgubila”.
Izvor: Cdm