Četrdesetšestogodišnja rediteljka najluđom i najboljom odlukom u životu smatra to što je rodila kćerku u 22. godini, a svom partneru, glumcu Peđi Bjelcu ne bi dala ulogu jedino ako bi je on sam odbio.

Kako biste opisali svoj temperament?

“Kao temperamentan. Ali splet gena, rad na sebi i domaće vaspitanje podarili su mi, na sreću, izraz koji zna da sakrije kako se osjećam. Osmijeh ne krijem, a kad sam povrijeđena, sve gore pobrojano nekako to zamaskira. Relativno sam hrabra, s druge strane, odgovorna. Povremeno vesela. Uvijek znam šta nisam, u slengu nisam flegma, sve ostalo sam pomalo”.

Vodi li vas kroz život srce ili razum?

“Snovi. I dalje. I to me raduje. Za njih je neophodno srce, i kad te “urazume”, opet je neophodno srce. Da nastaviš, da sanjaš. Nema snove onaj ko nema emocije, on ima samo strah”.

Šta ste najluđe učinili u životu?

“Istovremeno je ta odluka i najpametnija i najvažnija: rodila sam kćerku sa 22 godine, kao student filmske režije. Dvije decenije kasnije obje rastu, moja kćerka i moja režija. I dalje se sebi smijem koliko je to ludo. I sada, i juče, i sjutra”.

Jeste li stroža majka, profesorka ili rediteljka?

“Najmanje sam stroga rediteljka. U umjetnosti kad pokušamo da se ona “desi” ili da umjetnosti nekog naučimo, tu nema strogosti, a predavanje filmske režije je kanalisanje tuđih darova da prepoznaju uslovan svoj. Ne vjerujem u direktive. Ali stroga sam u sljedećem – nemoj da pređeš granicu: dostojanstva, samopoštovanja, svoju ili moju. I to donju. Tad krenem dalje. Sa svima, sem sa kćerkom”.

Zbog čega biste kćerki dali ulogu u filmu?

“Moja kćerka je veoma stidljiva, mada se i neki glumci protiv stidljivosti bore glumom. Ali imala bi ulogu kao scenarista ako bi pristala da “ne glumi”, i ako bi pristala da ja budem reditelj”.

A zbog čega je ne bi dobio vaš partner, glumac Peđa Bjelac?

                                                                               Foto: Cdm

 “Ako bi ponuđenu ulogu sam odbio”.

Šta je vaš glavni adut u ljubavi?

“Početak ljubavi. Valjda u tom periodu steknem dovoljno “kredita” da ljubav potraje. I osmijeh, blesavost, rasprava, da ne kažem svađa, kao nada da su izvori energije obnovljivi. Nada je i patetična i poetska. A poezije u životu ima kada je čitamo”.

Koliko filmova možete da pogledate u jednom danu?

“Nekad sam mogla i četiri, sad su mi dva mjera. Bilo bi idealno kad bih mogla da je održavam svakodnevno”.

Film ili knjiga?

“Uvijek knjiga. Film koji zamislim dok čitam knjigu ili serijal u nastavcima koji iskonstruišem uvijek je zanimljiviji od bilo čega drugog. Neki pisci i likovi su mi i dalje najbliži prijatelji, iako se nikad nismo sreli. Dok čitam, osjetim da me baš dobro razumiju”.

Da postoji vremeplov, u koje biste se doba vratili?

“Šezdesete godine dvadesetog vijeka, početak sedamdesetih. Čini mi se da je to posljednji period u kojem se desio dobar balans između ideja, slobode i novca, čak i manjka novca. Revolucija i promjena. Promjene su danas u modi samo na digitalnim mrežama. Vrijeme u kojem se znalo kako živjeti život”.

Koji vaš talenat još nije došao do izražaja?

“Da savladam sopstvene antitalente. Sve mislim da mogu i da sam porasla, a onda me nešto zezne”.

Izvor: Cdm