Frontmen benda Hladno pivo, Mile Kekin, ovih dana po regionu promoviše svoj solo album “Kuća bez krova” Ističe da je riječ o autobiografskom albumu čiji se zvuk razlikuje od Hladnog piva. Mile otkriva zašto je Njemačku zamijenio za Jugoslaviju, kako usaglašava život rok zvijezde sa porodičnim, i zašto je odlučio da započne solo karijeru.

Kako u sebi mirite rokera i porodičnog čovjeka?

“Vrlo lako. Mnogo vremena iziskuje baviti se i jednim i drugim, na neki način moj posao je takav da smo mi vikend svirači, četvrtak, petak i subota, dok tokom sedmice imamo probe, ili sam tu, u kući. Kad se baviš muzikom u regionu, to je dobra stvar, jer nemamo kao stranci turneje od pola godine, nego si uvijek gradu u kojem ćeš svirati relativno blizu. Sve se stigne”.

Živjeli ste u Njemačkoj, potom u Tuzli, a sada i u Zagrebu, gdje i počinje Vaš muzički razvoj. Kada vratite vrijeme unazad, žalite li zbog odlaska iz Njemačke i da li ikad poželite da Vam djeca odrastaju izvan Balkana?

“Kao klinac sam htio da se vratim u Jugoslaviju, a sad da me pitaš, ne bih znao reći zašto. Osjećao sam da me ovdje čeka nešto bolje i vjerovatno se ne bih bavio muzikom da sam ostao u Njemačkoj, a tu su bili i neki drugi privatni faktori zbog kojih sam se vratio. Što se tiče moje djece, mislim da je uloga roditelja da djeci priušti dobro obrazovanje i mnogo ljubavi, osjećaj sigurnosti, te da ih na taj način naoruža za život, a gdje će oni poslije, to je na njima. Volio bih da moja djeca vide kako je živjeti vani, da provedu neko vrijeme tamo, čisto da mogu uporediti život preko granice pa da tek onda donesu odluku gdje će živjeti. Volio bih da iskoriste sve svoje potencijale, ako ne u svojoj domovini, onda izvan nje, a s druge strane bih želio da su blizu i da ih mogu vidjeti. To su onako dvije sile koje, vjerujem, sve roditelje znaju rastrgati, pa tako i mene. Često razmišljam o tome”.

Pokazuju li Vaša djeca interesovanje za muziku, glumu, ili su krenula maminim stopama?

“Sin svira klavir, a kćerka je raspjevana i pleše, a sad da li je to dovoljno, ne znam. Ne bih ih gurao u tom smjeru, ali ako pokažu strast i interesovanje, podržaću ih u tome. Sin je, ipak, matematički tip i mislim da će završiti u prirodnim naukama, dok je curica još mala, pa ne mogu procijeniti. Bitno mi je da su srećni i zadovoljni šta god da odaberu”.

Objavom solo albuma malo ste se odvojili od Hladnog piva, zbog čega ste se odlučili na ovaj potez?

“Želio sam muzički malo skrenuti u druge pravce, okupio sam ekipu muzikanata koji su u nekom drugom žanru i stilu, radili smo više folk-akustični album s jakim američkim uticajima. Denis Mujadžić Denyken je producent i mnogo je doprinio da postignemo ovaj zvuk na albumu. Svi ljudi koji su čuli pjesme s albuma, odmah prepoznaju da to nije Hladno Pivo, zvuk je drugačiji i tematski je drugačije. Autobiografski je album s mnogo crtica iz mog života”.

Prije nekoliko mjeseci ste bili u medijskoj žiži nakon što je zbog protesta dijela hrvatskih branitelja otkazan Bajagin koncert u Karlovcu. Hladnom pivu je ponuđeno da učestvuje kao zamjena, no, vi ste to odbili. Da li je to znak da politika, ipak, ne može nadjačati muziku?

“Ako neko ima svoju publiku, ne može mu naškoditi ništa. Kad te ljudi vole u nekom gradu ili državi, doći će ti na koncert, a ovo je bio jedan čin koji bi bilo koji bend napravio i ne bih želio biti nikome zamjena, ne samo zbog nekih političkih razloga”.

Izvor: Cdm