Muzičar i pjevač Toni Cetinski, ovogodišnji je dobitnik nagrade “Oliver Dragojević”. Ističe da je jedan od glavnih događaja u njegovoj karijeri bio upravo momenat kada je sa pokojnim splitskim muzičarem dijelio scenu i s ponosom naglašava da njegova karijera izgleda kao san. Toni napominje da svoje pjesme posvećuje supruzi Dubravki i da strpljivo čeka nove uspjehe.
Šta je u vašoj dosadašnjoj karijeri i životu bilo kao u snu?
“Svih ovih, skoro trideset godina karijere, proteklo je, gotovo, kao u snu. Kada vas, sve vrijeme, putem prate ljubav, poštovanje i bezrezervna podrška najvjernije publike, ali i najbližih, nemoguće je ne biti zahvalan na svemu tome. Rasprodate arene i dvorane širom regiona, fascinantni tiraži albuma, brojne nagrade i saradnje sa najuspješnijim i najvećim autorima, ali i muzičarima, rezultiraju, ukratko, životom kao u snu”.
Koje snove još niste ostvarili, a koji ostvaren san vam je najznačajniji?
“Da mi se ništa više u karijeri ne dogodi, slobodno mogu reći da sam ostvario sve ono o čemu sam sanjao, pa i više od toga. Teško je izdvojiti „jedan san“, jer od nastupa na Eurosongu, preko brojnih nagrada, dijeljenja pozornica sa muzičkim velikanima – Hoseom Karerasom, Majklom Boltonom, Monserat Kabalje, Plasidom Domingom, imati čast dijeliti pozornicu i udisati vazduh u vrijeme djelovanja i života Olivera Dragojevića i mog brata, nikad prežaljenog, Tošeta Proeskog, sve su to posebni trenuci koje ću pamtiti do kraja života. Riječ je o takvim imenima da se čovjek „smrzne“. Bila je velika čast raditi sa svakim od njih, jer tako, ujedno, naučiš i vidiš male tajne velikih majstora muzičke kuhinje. Istovremeno, svi su prizemni i jednostavni ljudi koji su, u svakom trenutku, pružali ruku manjima od sebe”.
Šta još čekate u životu i karijeri? Čemu, u tom smislu, težite i koliko dugo ste spremni da čekate?
“Kao što sam već rekao, doživio sam i više nego što sam očekivao i da mi se ništa više ne dogodi, bio bih zadovoljan. Svaki čovek teži za nekim svojim unutarnjim, ali i spoljašnjim mirom, pa tako i ja. Kada imate svoj mir, onda imate sve u životu. Što se tiče čekanja, strpljenje je najvažnije, kako na poslovnom, tako i na privatnom planu. Ako ste strpljivi i slijedite svoj put, nagrada svakako dolazi. To je jednostavno tako, a ja imam strpljenja”.
Vjerujete li u čuda i koje vas je obilježilo i kao čovjeka i kao umjetnika?
“U čuda treba svako od nas da vjeruje, negdje u sebi. Čuda se događaju kada se najmanje nadamo. Nekada su nam upravo ona dodatni vetar u leđa, da budemo još bolji i uporniji u onome što radimo i volimo. Svaka godina moje muzičke karijere, pjesma, album, koncert, saradnja sa svakim od autora, ali i kolega, čudo je samo za sebe. Mislim da me je obilježilo to što sam ostao čvrsto na zemlji, svoj i dosljedan sebi. Uz, naravno, savjete mojih najbližih koji su uvijek uz mene, na čemu sam im posebno zahvalan. To je ljubav koja nema cijenu”.
Čija vas je laž najviše povrijedila i šta vam je to iskustvo donijelo?
“Nažalost, svi smo nekada u životu na svojoj koži osjetili laž, pa tako i ja. Svaka, pa i ona najmanja, ostavi svoj trag i boli na svoj način. Nakon svakog takvog iskustva, trudiš se da izvučeš pouku, ali i da budeš bolji čovjek prema drugima. Jer, na kraju, kada podvučeš crtu, najbitnije je da si čovjek”.
Kome ste u životu rekli ja ne znam nikog boljeg od tebe?
“Svoj posljednji singl, istoimenog naziva, autora, prijatelja i, prije svega, brata Miroslava Rusa, posvetio sam, od početka do kraja, svojoj voljenoj Dubravki. Samim tim, rekao sam joj sve što mislim. Stojim iza svake napisane riječi u toj pjesmi i smatram da bi svaki muškarac trebalo, ponekad, da izgovori baš te stihove. Rus je, s druge strane, na najbolji način pogodio u srž prave i istinske ljubavi. Ova pjesma je pravo čudo”.
Izvor: Cdm
