Prije 30 godina, 1989. godine, počela je da se emituje legendarna dječija emisija “Laku noć, djeco”, koja se emitovala prije Dnevnika 2 na Radio televiziji Srbije. Uz nju su odrastali mnoge generacije, a djeca su mogla da uživaju u dogodovštinama teta Lije, Gavre, Mede, Vuka, i ostalih likova koji su krasili ovu nezaboravno emisiju. 

Glasove ovim životinjama davala su mnoga poznata imena kao što su Dragan Laković (koji je dao glas Lavu), Vlastimir Đuza Stojiljković (koji je davao glas Zecu Gavranu i Mačku), Ljubiša Bačić (koji je davao glas Magarcu i Psu), Predrag Pepi Laković (koji je dao glas Medi), Branimir Brstina (koji je dao glas Vuku), Danica Maksimović (koja je dala glas teta Liji i Žirafi ) i Tatjana Lukjanova (koja je davala glas Mišu).

Povodom ovog jubileja, ekipa portala Telegraf.rs popričala je sa Danicom Maksimović, koja se rado prisjetila ovog perioda i koja navela da je šteta što se emisije “Laku noć, djeco” ne emituje danas.

“Prvo što moram da vam kažem da je grehota što se to ne emituje i danas, da bi ova djeca učila. To je bilo prije Dnevnika… Kakav je grijeh za djecu koja nemaju svoje emisije pred spavanje. To je bilo tako urađeno da su svi čekali da slušaju teta Liju, Vuka, Gavru, Medu… To su bili divni, prije svega, glasovi glumaca koje su u to vrijeme bili nekako i obožavani i nema veze što nas nisu djeca vidjela. Ja i dalje volim tu teta Liju. Teta Lija je ostavila traga u mom životu, u mojoj karijeri. Mnogi su odrastali uz teta Liju, dan danas mi se javljaju na Instagramu”, počela je sa pričom Danica Maksimović i nastavila: 

“Mi smo se toliko družili, zabavljali. Jeste bilo naporno, ali smo morali da nađemo modalitet da po cio dan radimo, da nam ne bude ni dosadno, ni teško. Radili smo dolje na Sajmu u studiju, ja se toga sjećam, donosimo hranu, razne neke dogodovštine. Sjedimo u pauzi, pričamo… Pepi i Dragan Laković, Tatjana Lukjanova… Njoj su se svi udvarali. Ona je bila lijepa i zgodna kao djevojka. Oni pričaju svoje anegdote iz mladosti. Pa Ðuza (Stojijlković) moj divni, koga sam obožavala. Njega sam kao rod doživljavala. Bila je velika uzajmna ljubav, tako i poštovanje”, priča Danica Maksimović.

“Mi smo se baš dobro znali. Toliko divnih glasova, to su sve posebni ljudi, svaki na svoj način je imao svoj pečat u svojoj karijeri… Ali te priče, ja sam nasinhronizovala jedno bar 5,6 životinja… Vrlo često se ja sjetim tog rada, kako je to bilo lijepo, jer to se pamti. Sve ono ružno što se događa, a događalo se na raznim snimanjima, da li je to zbog tehničkih uslova, vremena i nevremena, ili zbog međuljudskih odnosa, drugih nekih stvari… Ali je ovo bilo toliko lijepo da smo se svi mi radovali. I meni su mnogi zavidjeli zbog toga, ja to nisam ni shvatala u tom periodu dok sam radila. Jer poslije sam shvatila šta je to. To je bogatstvo ostalo. A recimo ta Goda, koja je radila te lutke, ona je toliko predstavila te lutke, na jedan djeci prijemčiv način. Ta teta Lija moja, sa tim repom. Pa kada sam se ja dogovarala sa Savom iz Radovića koji je animirao tu lutku. I sjećam se, kažem: “Savo, daj malo taj rep neka oživi. Taj rep je bitan za Liju. Ona se tu šerupi, ona se tu pravi važna sa tim repom, to je njeno krzno. ‘Ajde, malo ga motaj oko vrata, nabaci na rame, kada se tu nađe sa Gavrom…”. I onda smo kreirali, jer ja vidim kako se ta lutka ponaša, kako izgleda. I meni treba kao glumici da ona bude malo i koketna, i lukava kao što i jeste lija… To je toliko bilo lijepo i zabavno i, naravno, kreativno, što je najvažnije”, prisjećala se Danica.

“I svi, od prvog do posljednjeg u ekipi su voljeli to da rade i obožavali tu seriju. Mislim da smo u tri etape snimali, toga ima baš dosta. Bila je forma od 15 minuta, i to isto je mnogo dobro. To je bilo prije podne, i to samo jednom u nedjelji. A ovo je bilo svako veče, ova petominutna forma. Ali svaka ima svoju poentu, svako priča. Da li će meda oko meda i sa pčelama da se bori. Svaka životinja je imala svoju priču. Baš onako kako se one ponašaju u prirodi i u društvu, sa ljudima. Dao im je ljudski oblik, i to je toliko lijepo, po karakteristikama, po njihovim naravima po onome šta su zapravo te životinje, kakve su. Toliko je sve bilo lijepo, ja sam zaista uživala. Kada je preminuo Dragan Laković, onda je uskočio (Branimir) Brstina. Brstina je bio vuk i lav. Znam samo da smo jako uživali. Ja sam bila teta Lija, Žirafa, Guska”, rekla je Danica, koja je ispričala i jednu anegdotu sa snimanja.

“Kada smo gledali Ðuzu, koji je imao da priča, ja mislim da je on bio neki mačak, Gavra i ne znam šta još… Vlada, kada piše, on ne razmišlja ko će da nas sinhronizuje, ko govori, njega to nije zanimalo. Međutim, desi se da ti moraš sam sa sobom. I to je ono najgore bilo, mi smo se poslije smijali, jer ja sam imala Liju i Žirafu, susret Lije i Žirafe. Cijelu priču ja govorim sama. I onda sada moraš da se odmah prebaciš na Žirafu. Znači, dijalog. Sada, teta Lija je bila mazna i onako pjeva, a Žirafu sam morala da nađem u nekom drugom tonu. I onda krenem sama sa sobom, i onda me svi gledaju sa strane i smiju se i ne mogu da vjeruju kako sve to može. Ali kada se umreži, kada imaš želju i motivaciju, sve se može. Kada smo gledali Ðuzu, on nije mogao da završi priču, koliko smo se mi smijali. To su divne stvari, zaista. Bila je neka zima, i sjećam se, Pepi, Dragan, Ðuza, oni su me mnogo voljeli, ja sam među njima bila najmlađa. I uvijek smo se šalili na razne teme”.

“Smijali smo se. Ma, svega je bilo. Stvarno, divnog, divnog druženja i prelijepog rada, zaista. Svima je to bila jedna terapija od stresa, svakodnevnog. Ono, kada uđemo u studio, to je bila ljepota. Mnogo lijep period. Danas se ljudi više ni ne druže, jako se teško sastaviti ekipu koja ce tako da funkcioniše i to tako 2 i po godine. To je onako dobar period. Međutim, to je bilo toliko lijepo da smo mi svi uživali i jedva čekali da radimo. Nisam ni znala da je prošlo 30 godina”, priznaje Danica.

“Meni je žao. Ja prva mislim da emisija može da se vrati, da se to uvede u program, da moraju djeca da imaju takve neke divne priče, da upoznaju životinje… Javni servis je za sav narod. Sada su podigli cijene, a niko ne pita gledaoca i niko ne razmišlja o tome šta je prijemčivo, i šta bi trebalo edukativno da bude za našu djecu. To ne može da zastari, to je za sva vremena. To su priča za sva vremena i sve generacije. Dajte, ponovite, na svakih pet godina, na primjer. I ne samo to. Mnoge stvari se tu mogu. Oni repriziraju “Bolji život”, hajde, razumijem i to. Nemaju programa. I “Ranjeni orao”. Ali ovo, što je za djecu, ne vidim da imaju nekog programa. Ja ne vidim da to ima pred Dnevnik… Toliko su lijepe priče da je to čudesno”, zaključila je Danica.

Izvor: Telegraf