Pjevač Alen Islamović priprema novi album koji će izdati tokom 2019. godine. Kaže da je okupio ekipu iz cijelog regiona, a da ljubitelji njegovog rada mogu očekivati, kako kaže, “bendovski zvuk”, ali i nekoliko pjesama u folk maniru. I dalje nastupa sa Bijelim dugmetom, bendom koji mu je donio vječnu popularnost na prostoru bivše Jugoslavije, a ima i privatan biznis. Naime, Islamović u Bihaću ima plnataže na kojima uzgaja lješnike, a nedavno se pohvalio da svjetski poznata italijanska fabrika slatkiša Ferrero Roche traži upravo njegove lješnike.
Kako publika reaguje na nove aranžamane pjesama “Bijelog dugmeta”?
“Bijelo dugme je uvijek sebi moglo priuštiti cirkus i uvijek je neki cirkus bio oko te grupe. Ako nema cirkusa to nije Bijelo dugme. Ono što priča Đuro, kako je Brega birao pjevače je donekle i pogođeno, ali i to ko napravi dobar cirkus je isto tako vezano za Dugme. Zvuk novih aranžmana se izgleda publici sviđa. Pjesme pozivaju na igru, balade se sviraju jednostavno, čak samo na gitari. Uglavnom, ljudi se dobro zabavljaju, a i mi sa njima”.
Radite nove pjesme. Možemo li uskoro očekivati novi album?
“Kao Bijelo dugme ne, ali ja pripremam novi album za 2019. godinu i okupljam autore po regionu”.
Kako se pisalo ovih dana, neki od saradnika su Geronimo, Bajaga, Kiki Lesendrić. Hoće li to biti pravi rok zvuk?
“Vidjećemo. Skupićemo sve na jednu hrpu i odlučiti u kojem ćemo pravcu ići. Ja navijam za bendovsku svirku, a i takvi su autori oko mene koje rade bendovski. Ako i Zele Lipovača bude imao nešto na umu, zašto da ne? Dobre smo mi pjesme pisali u „Jagodama“, on i ja. „Šejla“ „Motori“, „Morrison“, „Šampioni“ i tako dalje”.
Dueti sa Indirom Radić i Milicom Pavlović su prošli odlično i publika ih je dobro prihvatila. Imate li namjeru opet otići u folk vode?
“Te dvije dame su me navukle na taj pop-folk koji s mojim glasom dobro zvuči. Mislim da ću malo ići i u tom pravcu, ali ne cijeli album. Možda par pjesama”.
Koliko vam vremena oduzima posao sa lješnicima, koji ste pokrenuli u Bihaću?
“To je moje slobodno vrijeme između vikenda. Moja farma, koju sređujemo i vodimo brat moje supruga i ja na površini od 25.000 metara kvadratnih. Rad na plantaži kreće od marta, aprila pa do septembra ili oktobra. U sedam dana dovoljna su dva da održavaš plantažu, zalivaš, štitiš od parazita, prskanje, prehranjivanje preko korijena, lista i tako dalje. Tu ljubav prema zemlji i poljoprivredi mi je usadio otac koji je to volio. Bihaćko polje je najpogodnije za lješnjak u našoj zemlji, jer im pijeska i sedre u sebi, odličnu nadmorsku visinu. Moje su sorte najtraženije na svjetskom tržištu za fabrike čokolada, za preradu lkera i za pravljenje ulja. Radiću na tome da brendiram svoje plodove pod nazivom „Lješnjak s Une“, a to će početi za par godina. Kad odem u penziju moja farma će biti kapaciteta između 10-15 tona lješnika. Za mene se zanimaju prerađivači lješnika Švajcarske, Austrije i Ferrero Rocher. Mi održavamo farmu propisanim pesticidima Evropske unije. Da probate moj plod ne bi vjerovali, kao da ste uzeli kašičicu Nutelle. Poslao sam u Švajcarsku na analizu šaku lješnika i nisu mogli vjerovati da tako nešto postoji na Balkanu i da se uzgaja. Možda neko misli da je nešto moram. Ja stvarno ne moram ništa. Ja sam srećan djed koji očekuje još unučića tokom godine. Želim imati velliku porodicu, jer smo moja supruga Marjana i ja iz velikih porodica”.
Izvor: Cdm
