Kit Jarov, psiholog, koji se bavi psihologijom konzumerizma, otkrila je tri najveća razloga zašto svi imamo bar jedan komad odjeće koji nikad ne nosimo te zašto uopšte kupujemo takve stvari.
Ignorišemo veliku manu artikla
Najčešći razlog zašto kupimo artikl koji nikad ne izvadimo iz ormara je taj da smo ga pogrešno procijenili i ignorisali njegovu manu. Uobičajeni scenario ide ovako: artikl nam se zbog nečega jako svidio, ali nešto s njime nije bilo u redu, ali bio je na sniženju pa smo ga ipak kupili.
“Svi to radimo, kupujemo odjeću koju nikad ne nosimo. Ovo je klasičan primjer fenomena kognitivne pristranosti pri čemu ignorišemo informaciju koja nije u skladu s našim željama. Na primjer, žena po imenu Karen s kojom sam razgovarala kupila je svilenkastu bluzu veoma prijatnu na dodir. Ali, bluza ima veliku manu jer ne ide ni uz šta što ima u garderobi. Ipak, bila je na velikom sniženju i zbog toga ju je kupila. Nije željela da odustane od nje i odbila je samu pomisao da je vrati. Na kraju bluzu nijednom nije obukla”, priča Kit Jarov.
Isto tako, Jasmin je kupila “Pradine” štikle koje malo škripe i neudobne su. Ali, Jasmin je uvjerena da nije pogriješila što ih je kupila iako ih ima već godinu dana i nikada ih nije obula.
“Ipak su ‘Prada’! Moj jedini par. Bile su 75 odsto snižene. Čekam da odem negdje gdje neću morati da hodam”, iskrena je Jasmin.
Kupujemo zbog fantazije, a ne realnosti
Drugi veliki razlog zbog kog kupujemo odjeću koju nikada ne nosimo je taj što imamo pogrešnu percepciju o sebi. Zbog te percepcije, odnosno samozavaravanja, uspijemo racionalizovati kupovinu artikla koji bi nam se inače činio neprikladan, nepotreban ili bezvezan.
Dok kupujemo, zamišljamo same sebe u budućnosti. Zbog toga mnogi ljudi vole da kupuju, šoping stimuliše našu maštu. Dok razmišljamo hoćemo li nešto da kupimo, zamišljamo kako ćemo drugima izgledati u tome, kako ćemo se osjećati u tom komadu odjeće itd.
Problem je u tome što ljudi često tokom kupovine zamišljaju stil života koji možda uopšte ne postoji, da su mršaviji, da idu na kampovanje, na skupi odmor ili na glamurozna događaje.
U ovom slučaju, najčešće je riječ o kupljenoj premaloj odjeći – farmerkama, haljinama, kupaćim kostimima koje ćete nositi u budućnosti. Neki ipak ne uspiju da smršaju, a kod onih koji smršaju ponekad se desi da im se odjeća koju su kupili za “mršavu fazu” više ne sviđa.
Artikl nam se previše sviđa
Nekome će ovo zvučati čudno, ali postoje kupci kojima se kupljeni artikl toliko sviđa da ga ne žele uništiti nošenjem. Ovaj fenomen naziva se averzija od gubitka, a pojavljuje se kod ljudi koji su se osjećali zakinutima ili su doživjeli gubitke u djetinjstvu.
Na primjer, Dejana ima bijelu pamučnu haljinu za koju kaže da je “ubistvena” i savršena u svakom pogledu – stanjuje figuru, udobna je i slično. Ipak, nikad je nije obukla jer se i najmanja mrlja vidi na njoj. Kaže da je čuva za posebnu priliku, za neko mjesto gdje će haljina biti primijećena i gdje ću željeti da se osjeća kao milion dolara.
Izvor:CdM
