Malo je igračaka sa kojima se djeca tako dugo igraju i koje koriste za različite aktivnosti.

Kocke usavršavaju pokrete ruku i šaka, razvijaju maštu, a saznanje da jedna veća može da zauzme mjesto više manjih, da mogu da se grupišu – doprinosi kasnijem razumijevanju matematike. Zato je važno da se kockama podjednako igraju i djevojčice, a ne samo dječaci kojima se one tradicionalno češće kupuju.

Gradnja i rušenje

Igrajući se kockama i slažući ih, dijete počinje da vidi svijet u tri dimenzije, stiče osjećaj za prostor. Za to mu treba čvrsta podloga na kojoj će da se igra, najbolje na podu, i dovoljno mjesta da može da gradi, ruši i ponovo gradi. Nekada i na nevjerovatan način, neka djeca pokušavaju da grade toranj od vrha na dolje.

Ne treba ih sputavati u pokušajima, bez obzira kako se to nama činilo neobično, ili čak nemoguće. Uostalom, da nije bilo “nemogućih ideja”, odrasli ne bi imali svoje omiljene igračake (mobilni telefon, laptop…).

Rušenje tornja je takođe važno, i ne treba se ljutiti na dijete kada svaki put sruši ono što ste vi sagradili. Ono tako uči da može da utiče na nešto, i da to promijeni. Ojsećaj moći koje dijete tada ima će mu pomoći da odraste u samouvjerenu osobu.

Bezbroj kombinacija i ideja

Foto:CdM

Stručnjaci kažu da djeca od četiri i pet godina tek nešto mogu da započnu kada se igraju sa gotovim igračkama kao što su lutke, plišane igračke, ili električni vozovi. A sa kockama ne može ni da se zamisli broj mogućih kombinacija koje dijete može da napravi, i to u mnogo mlađem uzrastu.

Čak i zvučni, i svjetlosni efekti nakon nekog vremena ne pobuđuju pažnju, jer se uvijek ponavljaju na isti način.

Djetetu ne treba pokazivati šta se radi sa kockama, ono će to samo da otkrije.

Svjesna kontrola ruku

Sa puna četiri mjeseca, beba sve više kontroliše pokrete ruku. To znači da je manje prisutno refleksno hvatanje i da se pojavljuje voljno, odnosno ciljano hvatanje predmeta koji se nađu na dohvat ruke.

Između četvrtog i šestog mjeseca se javljaju prvi znaci koordinacije ruka-oko, i pokušaji da se dohvati igračka. Zato treba birati igračke jasnih i živih boja (crvena, žuta, plava, zelena), a podloga na kojoj su treba da bude u suprotnoj boji, kako bi beba mogla da ih uoči. Jer ona i dalje ne može dobro da procijeni udaljenost, pa često promaši kada posegne za nečim, mada se to sve rjeđe dešava.

Beba sa punih pet mjeseci može potpuno da otvori šaku sa odvojenim palcem, tako da počinje da hvata. U početku veće predmete, a kasnije i sitnije. Ako joj date kocku, obuhvatiće je čitavom šakom, a ubrzo će početi i da gleda drugu, dok jednu drži u ruci.

Hvatanje i dosezanje

Sljedeća faza je hvatanje predmeta objema rukama, udaranje jednom igračkom o drugu, zatim bacanje i osluškivanje šta se nakon toga događa. Sve vrijeme beba i dalje stavlja igračke u usta da bi ih istražila, ali kako počinje da dominira potreba za novim iskustvom – dodirom, to se sve rjeđe dešava.

U ovom periodu treba podsticati hvatanje igračaka koje vise (gimnastička sprava za vježbanje), lopte različitih veličina (lopte za vodu su posebno pogodne za stimulisanje okretanja bebe sa leđa na stomak), hvatanje igračaka u središnjoj liniji i preko nje (na suprotnoj strani), prebacivanje manjih igračaka iz jedne u drugu ruku (male lopte), hvatanje igračaka objema rukama (veće lopte), držanje igračke u jednoj ruci i posezanje za drugom u sjedećem položaju. Hvatanje i dosezanje su veoma važne i složene vještine kojima beba treba da ovlada i da ih usvrši, za šta joj je neophodna pomoć roditelja.

Samostalna igra

Od momenta kada počne da sjedi i da se igra, kocke koje mogu da se slažu jedna na drugu kao toranj su pogodne za veliki broj stimulacija motornog razvoja. Mogu da se nađu u različitim varijantama – veće, manje, raznih boja i oblika. Za bebe mlađe od godinu dana su pogodne kocke presvučene tkaninom, a za starije od drveta, jer su dugotrajnije.

Da bi stimulacija bila bolja, dobro je odabrati kocke živih boja, i to one koje mogu da se stave jedna u drugu. Kako su napravljene od čvrstog materijala – drveta ili plastike, dijete će bez problema moći da udara jednu o drugu i proizvodi zvukove. I sve ostale, navedene aktivnosti koje podstiču motoriku ruku u ovom uzrastu, mogu da se stimulišu kockama.

U sedmom mjesecu, beba počinje da uočava položaje, udaljenost, oblike, veličine, tako da kocke sa svojim karakteristikama u potpunosti zadovoljavaju ove potrebe. Pošto mlađa djeca ne umiju precizno da namještaju kocku na kocku, za njih treba odabrati one koje se slažu, a ne uglavljuju se.

Igra sakrivanja

Kada u osmom mjesecu dijete počne da traži skriveni predmet, to može da bude mala kocka, ili neka sitna igračka poklopljena velikom kockom. Za uvježbavanje bacanja i praćenja gdje je završila bačena igračka, takođe mogu da se koriste kocke, jer su otporne na udarce i neće da se otkotrljaju daleko kao lopte.

Od dvanaestog mjeseca je potrebno da se ponovo (dodatno) stimulišu manipulativne sposobnosti i koordinacija oko-šaka. Dijete treba da drži jednu igračku i da je istovremeno dodiruje drugom, da je premješta iz jedne u drugu ruku, stavlja manju kocku u veću, da i dalje udara jednom igračkom o drugu, da ih baca, da se igra sa tri predmeta istovremeno, da privlači udaljeni predmet – za šta takođe mogu da se koriste kocke.

Sa petnaest mjeseci, dijete može da drži dva do tri predmeta u jednoj ruci, a neka djeca mogu da grade toranj od dvije kocke. Većini to polazi za rukom sa godinu i po dana, a svi to mogu sa dvadeset mjeseci. Kada napune dvije godine, djeca mogu da sagrade toranj od četiri kocke (navedeni uzrasti u kojima dijete može nešto da uradi su okvirni, služe samo za orijentaciju, a svako dijete ima sopstveni put sazrijevanja).

Izvor:CdM