Prosječna osoba govoreći upotrijebi pet poštapalica u minutu. Recimo… “ako mene pitate”, “znači”, “ono kao” i slično.
I iako je ova vrsta “pomagala” česta, naročito među ljudima koji nisu vješti govornici, pretjerana upotreba poštapalica narušava vaš kredibilitet na razgovoru za posao, na ispitu, a u svakodnevnim situacijama ubija interesovanje osobe sa kojom razgovarate za ono što imate da kažete.
Sljedeći put kad sebe “uhvatite” da ste spremni da preko usana prevalite još jedno “znači” ili nešto slično, zastanite i napravite kratku pauzu umjesto toga.
“Ljudi koji su vješti u obraćanju javnosti, dobri govornici, često prave pauze od dve ili tri sekunde, ponekad i duže”, piše za Harvard Business Review Noa Zandan, osnivač i izvršni direktor kompanije Quantified Communications.
“Prosječan govornik, s druge strane koristi samo 3,5 sekundi pauze u minutu, a to nije dovoljno.”
Iako će vam se ta kratka pauza možda činiti kao čitava vječnost, praveći je, ostavićete utisak smirene osobe koja je potpuno sabrana i opuštena. Ovo je naročito dobra taktika za ljude koji imaju strah od javnih izlaganja.
Psiholingvističke studije su pokazale da se poštapalice često i koriste da bi se izbjegla pauza koja nam je potrebna da bismo smislili sljedeću rečenicu, ili ako nam “pobjegne misao”, ali umjesto da tu tišinu po svaku cijenu pokušavate da popunite, prosto napravite pauzu i dajte sebi vrijeme koje vam je potrebno.
Umjesto da kažete još jedno “znači”, udahnite duboko i nastavite gdje ste stali.
Kada su mudro upotrijebljene, pauze doprinose pozitivnom utisku, između ostalog i zato što osobi ili osobama koje vas slušaju daju vremena da obrade ono što ste upravo rekli.
Ali, to važi samo za pauze koje nisu duže od pet sekundi.
Ipak, možda će vam, kao i za odvikavanje od bilo čega drugog biti potrebno malo vremena. Ako niste sigurni da li i u kojoj mjeri se služite poštapalicama, bolju sliku ćete steći ako zamolite prijatelje ili članove porodice da, na primjer, udare dlanom o dlan svaki put kad izgovorite neku.
Izvor:CdM
