Psiholog Stefan Poulter definisao je pet tipova majki i načine na koji njihovo vaspitanje utiče na formiranje ličnosti kod djece.
Svaka majka vaspitava svoju djecu onako kako vjeruje da je najbolje, a vaspitanje treba prilagođavati svakom djetetu na drugačiji način.
Nema ispravnog i pogrešnog pristupa, a psiholog Stefan Poulter definisao je pet tipova majki, njihove prednosti i mane.
Perfekcionistički tip
Ovaj tip majki želi da ima sve pod kontrolom, a ciljeve postavljaju visoko i sebi i djeci. Ovim majkama nije stalo do tuđih savjeta, a posebno im je važan utisak koji će ostaviti na druge. Djeca ovakvih majki često su sklona pretjeranoj samokritičnosti i teško otvoreno pokazuju emocije. Dobra strana ovakvog majčinstva je što su djeca kad odrastu odgovorna i predana svemu što rade.
Najbolje prijateljice
Zbog izbjegavanja odgovornosti i manjka pravila, prema djeci se odnose kao prema sebi ravnima. Motiv je vrlo često strah od toga da će, ako prihvate klasičnu ulogu majke, njihov “bezbrižan” život biti završen. Djeca su u “prijateljskom” odnosu sa mamom, zbog čega se kasnije u vezama mogu osjećati nevoljeno i manje vrijedno.
Nepredvidive majke
Ovakav stil karakterišu česta ljutnja i anksiznost tako da njihove metode vaspitanja zavise od trenutnog raspoloženja. U svemu vide potencijalni problem i često svoje strahove prenose na djecu, koja rano nauče da prepoznaju različite tipove ljudi kako bi mogla da se nose sa tuđim nepredvidivim osjećajima, ali mogu biti sklona depresiji i imati napade bijesa.
Ja na prvom mjestu
Ovaj tip majki ne shvata i ne uvažava djecu kao ličnosti. Vrlo su nesigurne i orijentisane su same na sebe. Djeca često smatraju da je njihova uloga da naprave sve da se majka osjeća dobro, pa su i kasnije u životu odana i spremna da pruže potporu. Ipak, često sumnjaju u svoju sposobnost odlučivanja i vjeruju da je razmišljanje majke ispravnije i važnije od njihovog.
Potpune majke
Ovaj oblik majčinstva je idealan jer je emocionalno uravnotežen. One pomažu djeci da razvijaju svoju nezavisnost, ne teže savršenstvu, a djeca kasnije u životu nauče da rizikuju, probleme doživljavaju kao izazove i bez straha ostvaruju emocionalne veze.
Izvor:CdM
