Na obronku Vasione nalazila se jedna prodavnica.

Natpisa na njoj nije bilo odavno, nekada davno ga je odnio uragan, a vlasnik nije postavio novi, jer je svaki mještanin i bez toga znao da se u prodavnici prodaju želje.

Asortiman prodavnice bio je ogroman, ovdje se moglo kupiti gotovo sve: ogromne jahte, stanovi, brak, mjesto potpredsjednika korporacije, novac, djeca, omiljeni posao, lijepa figura, pobjeda na takmičenju, veliki automobil, vlast, uspjeh i još mnogo, mnogo toga. Nije se prodavao samo život i smrt – time se bavio glavni ofis, koji se nalazio u drugoj Galaksiji.

 Svako ko je došao u prodavnicu (a postoje i takvi koji nikada nijesu zašli u prodavnicu, ostali su da sjede kod kuće i samo željeli) po prvi put je saznao cijenu svoje želje.

Cijene su bile razne. Na primjer, omiljeni posao je koštao odustanja od stabilnosti i predvidljivosti, spremnosti da se samostalno planira i ustroji svoj život, vjere u sopstvene snage i odluke da radi tamo, gdje mu se sviđa, a ne tamo gdje treba.

​Vlast je koštala nešto više: potrebno je bilo odreći se nekih svojih uvjerenja, znati svemu naći racionalno objašnjenje, umjeti odbiti druge, znati svoju cijenu (i ona je morala da bude dovoljno visoka) dozvoliti sebi veličanje svog “Ja”, nametati se, bez obzira na odobravanje ili neodobravanje okruženja.

Neke cijene su bile čudne, brak se mogao dobiti skoro na poklon, a srećan život je bio skup: lična odgovornost za sopstvenu sreću, umijeće dobijanja zadovoljstva od života, spoznaje svojih želja, odustajanje od stremljenja prilagođavanja okruženju, sposobnosti da cijeni ono što jeste, sopstvene odluke da se bude srećan, samosvijesti o sopstvenoj vrijednosti i važnosti, odbacivanje privilegija “žrtve”, rizika od gubitka nekih prijatelja i poznanika.

Nije svako ko je došao u prodavnicu bio spreman odmah da kupi željeno. Neki, vidjevši cijenu, samo su se okrenuli i otišli.

​Drugi su dugo stajali zamišljeni, presabirajući dostupna sredstva i pitajući se gdje da nađu još. Neki bi počeli da se žale na previsoke cijene, tražili popust ili kupovinu na kredit.

A bilo je i onih koji su davali sve svoje mogućnosti i dobijali željeno, umotano u prelijepom šuškavom papiru. Na te srećnike ljubomorno su gledali drugi kupci, govoreći da je vlasnik prodavnice njihov poznanik, a da su željeno dobili tek tako, bez ikakvog truda.

Vlasniku prodavnice često su predlagali da snizi cijene, kako bi se povećao broj kupaca. Ali on je uvijek odbijao, govoreći da bi tada stradao kvalitet željenog.

Kada su vlasnika pitali da li plaši da ne propadne, on bi odmahivao glavom i govorio da će uvijek biti smjelih, spremnih da rizikuju i mijenjaju svoje živote, da napuste poznat i predvidiv život, sposobnih da povjeruju u sebe, i imaju snage i sredstva da plate za ispunjenje svojih želja.

A na vratima prodavnice već dobrih stotinu godina bila je zakačena objava: “Ako se tvoja želja ne ispunjava, znači da još nije otplaćena.”.

Izvor:CdM