Dok je dijete u nižim razredima, roditelj treba pravilno da rasporedi period za njegov rad i učenje i za odmor, ali i da ga stalno podsjeća na obaveze i da ga kontroliše.

Domaći zadaci naših školaraca zbog preteških lekcija, nerazumljivih predavanja, nezrelosti za polazak u školu, sve češće postaju obavezni i za roditelje, međutim, stručnjaci podsjećaju da odrasli ne treba da rade zadatke umjesto djece, već zajedno sa njima i da prijetnja i kazna ne pomažu.

Zajednički “posao” nije uvijek dobra ideja

Roditelj nikad ne treba da uradi zadatak zato što je na primjer procijenio da je lekcija preteška za dijete, niti da ispravlja greške u svesci, već mora da skrene pažnju djetetu da samo provjeri urađeno.

Pomažući djeci da savladaju gradivo, odrasli treba da daju objašnjenja pojedinih izraza, ako to nisu jasno rastumači učitelji, da provjere tačnost zadataka, da zajedno uvježbaju naučeno.

Još dok je dijete u nižim razredima, roditelj treba pravilno da rasporedi period za njegov rad i učenje i za odmor, ali i da ga stalno podseća na obaveze (posebno u prvom razredu, ponekad i kasnije) i da ga kontroliše.

Djeca se često žale što uopšte imaju domaće zadatke, ali oni su višestruko korisni, stvaraju radne navike, razvijaju pozitivne osobine, samostalnost, odgovornost, upornost.

Tokom rješavanja domaćih zadataka, roditelji treba da bodre, hvale, podstiču djecu, i upravo je u tome njihova najvažnija pomoć.

Naredbe, prijetnje, zastrašivanje, ismijavanje, poređenje djeteta sa bratom, sestrom, drugom, neće poboljšati njegov uspjeh, i ovakvim postupcima roditelj ruši djetetovu sigurnost, samopoštovanje, vjeru u uspjeh, stvara napetost, nervozu, strah, kažu stručnjaci.

Umjesto prijetnji, neophodni su strpljenje, podsticanje, razgovor, stavljanje djeteta u situacije da postavlja pitanja u vezi sa gradivom, pomoć da izvuče suštinu, da nađe smisao, odvoji bitno od nebitnog.

Roditelji često moraju da pomažu djeci i zato što đacima nedostaje prethodno znanje, ne rade dovoljno, imaju obimno, neinteresantno gradivo, ne odgovara im način na koji nastavnik predaje.

Kad je pomoć neophodna?

Takođe, današnja djeca brže misle, ali su kraće koncentrisana, impulsivnija su i zahtjevnija, pa je pomoć odraslih člana porodice u učenju neophodna.

Postoji razlika između pomaganja i rješavanja cijelih zadataka. Pisanje domaćih zadataka umjesto djece nije dobra ideja, kazao je za londonski Telegraf predstavnik britanskog Udruženja direktora škola, koji smatra da djecu treba pustiti da sama pišu domaći jer je to dio procesa učenja.

Njegovo mišljenje je da roditelji rade zadatke kako bi svoju djecu pokazali u što boljem svijetlu, što je potvrdilo i samo istraživanje. Naime, četiri od deset ispitanika reklo je da doživi pravo ushićenje kada njihovo dijete dobije odličnu ocjenu za domaći koji su mu pomogli da riješi, dok je jedna trećina navela da se sami roditelji takmiče između sebe kao i sa drugim roditeljima oko domaćih zadataka.

Međutim, ne znači da roditelj treba da uradi domaći jer na primjer lekcija ima podatke koji mu neće trebati u životu, ili da pročita knjigu umjesto djeteta pa da mu prepriča sadržaj. To su ipak domaći zadaci djece, za koje uostalom, umjesto roditelja, dobijaju ocjenu, zaključuju stručnjaci.

 Izvor:CdM