Nije uvijek lako. Ponekad je veoma teško uskladiti se sa ovim neprijateljskim svijetom, koji je pun ogovaranja, egoizma i karijerizma.

Veoma osjetljive osobe su i jako osjetljive ali i privilegovane u isto vrijeme: mogu da osjete ono što drugi ne osjećaju ili da bolje vide realnost od koje drugi bježe.

Šta je to što te osobe čini jako osjetiljivim? Da li je to genetski faktor? Zašto pate više od drugih? Zašto je u njihovim odnosima, ljubav tako jaka i bolna? Zašto tako dobro podnose samoću, a osjećaju dubok nedostatak razumijevanja još od rane mladosti.

Godine 2014. objavljeno je interesantno istraživanje Univerziteta Stony Brook, sa željom da se obajsne specifičnosti mozgova jako osjetljivih osoba. Željeli su da otkriju razlike između jako osjetljivih osoba i onih koji nemaju tako posebnu emotivu otvorenost.

Taj posao je urađen od strane šest istraživača i njihovi rezultati su objavljeni u časopisu “Brain and Behaviour“, mi vam sad prenosimo zanimljive zaključke, sigurni smo da će vas iznenaditi.

Emotivni mozak jako osjetljivih osoba

Procjenjuje se da 20% svjetske populacije ima osnovne karakteristike koje bi se mogle definisti kao “jako osjetljivi”. Najčešći je slučaj da te osobe provode veći dio svog života ni ne znajući da pripadaju ovoj maloj grupi privilegovanih ljudi. Ne znaju da su rođeni sa “nevidljivim naočarima” koje vide svijet na drugi način, sa otvorenijim ali i krhkijim srcem.

Istraživanje je pokazalo da jako osjetljive osobe imaju emotivni mozak koji je sposoban za veliku empatiju. Radi se o mozgovima koji su u potpunosti orijentisani ka “društvenosti” i ujedinjenju sa bližnjima.

Šta sve ovo znači? U osnovi da nervni procesi tih osoba pokazuju društvenost u oblastima neurona vezanih za emocije i inetrakciju: ove osobe su u stanju da dešifruju i predosjete osjećanja koja ih okružuju, ali se u isto vrijeme suočavaju sa jako jasnim problemom.

Ostatak svijeta nije empatičan. Zbog toga postoji očigledna neravnoteža između njihove osjetljivosti i ljudi koji se nalaze u njihovom okruženju. Zbog toga jako osjetljive osobe vide sebe kao „drugačije“.

Da bi došli do ovih zaključaka, urađeno je nekoliko testova, kao na primjer magnetne rezonance, sa ciljem proučavanja razlika između mentalnih procesa jako osjetljivih osoba i osoba kod kojih nije pronađen taj poseban osjećaj. Za tu svrhu, subjekti u istraživanju su izloženi različitim stimulansima, kako bi se utvrdile biohemijske aktivnosti i različite strukture koje sačinjavaju mozak.

Rezultati su bili posebno vidljivi u dva aspekta:

Neurnoni ogledala (grupa ćelija u mozgu). Sigurno ste već čuli za njih; oni obavljaju društvenu funkciju, zbog toga se uglavnom nalaze kod ljudi. Nalaze se u donjem frontalnom korteksu mozga, u neposrednoj blizini jezičkog područja, i oni su posebno povezani sa empatijom i sposobnošu da uhvate, procesuiraju i interpretiraju osjećanja drugih ljudi. Kod jako osjetljivih osoba, njihova aktivnost je neprekidna i jako intezivna još od djetinjstva.

Insula (moždano ostrvo). Radi se o vemo maloj strukturi koja se nalazi duboko u mozgu. Nalazi se u ostrvskom korteksu i povezana je sa limbičkim sistemom, to je osnovna struktura za naše emocije. Upravo je to ono što nam omogućava da imamo subjektivniju i intimniju viziju stvarnosti. Naučnici koji su radili na ovom projektu insuli su dali nadimak “stolica svijesti” zato što okuplja većinu naših misli, osjećanja intuicije i percepcije svega što proživljavamo u svakom trenutku. Kod veoma osjetljivih osoba, ova interesanta struktura obavlja aktivnosti sa mnogo više energije nego što je slučaj kod ljudi koji nijesu toliko osjetljivi.

Ovo istraživanje je zaključilo da veoma osjetljive osobe, pored toga što su fleksiblinije na vizulene stimulanse koji su povezani sa ljudskim likom i emocijama, imaju jako mali prag tolerncije na jaka svijetla ili glasne zvukove. Čak je moguće da se u tim slučajevima aktiviraju i nervne strukture povezane sa bolom.

Veoma osjetljive osobe imaju ovu posebnost: da osjete i razumiju svijet kroz sofisticiraniji i više akutni nervni sistem.

Oni to ne biraju, jednostavo su takvi; zbog toga moraju da nauče da žive sa srcem, prihvatajući ovaj dragocijeni dar, zato što patnja nije obaveza, već izbor koji nije vrijedno izabrati.

Izvor:CdM