Nakon što je rodila svoje prvo dijete i podlegla tipičnim, zapravo modernim majčinskim stresovima, poznata australijska blogerka Konstans Hol za savjet je pitala svog tatu, o svojoj mami koja je podigla 11 djece i gotovo nikada nije izgledala kao da će ovog časa pregorjeti.

Kako je to moguće, pitala ga je, a on joj je mirne duše odgovorio: “Ona se nikada nije ni upola toliko nervirala kao što se nervirate, vi moderne mame!”

Savršen savjet koji je objasnio dodatno:

“Ona nije morala da ide u banku, nije morala da svaki dan ide u prodavnicu, ona nije ni znala niti je je htjela da se nervira toliko oko svega oko čega se vi nervirate. Njoj i mnogim mamama prije, nikada nije bilo tako važno da njihova beba mora da dostigne svaki svoj razvojni korak u nekom zadatom vremenu. Ona je jednostavno podizala svoju djecu, uživajući u njima i u njihovom društvu. I u sebi, u odmoru, onoliko koliko je uspijevala dok su djeca bila tu negdje oko nje.”

Nije li to zaista savršen savjet i jedan bezbrižan put koji bi moderne mame definitivno trebalo da pronađu. U sebi, jer ga u današnjem društvu sigurno neće naći.

Poređenja radi, uz ovaj je savjet Konstans na svom Fejsbuk profilu napisala kako to zapravo izgleda danas i zbog čega su mame zapravo toliko zastranile.

“Mnogi od nas danas, hajde da stavimo ruku na srce, “Mnogi od nas danas, hajde da stavimo ruku na srce, ne uživamo toliko u našoj djeci i svi smo mi zapravo samo upola kao prije posvećene svojoj djeci. I to ne zato što to ne želimo već zato što smo toliko pod pritiskom svega drugoga da baš zbog toga što svojoj djeci želimo samo najbolje, najviše nekako ignorišemo njih, a i sebe same”, priznala je Konstans, koja inače ima četvoro djece, a javnost je obožava zbog njenog ultra iskrenog stava prema roditeljstvu.

Mi se današnje mame toliko trudimo da budemo savršene, želimo da budemo super mame, super dojilje, želimo da izgledamo savršeno, idemo u teretanu, trčimo u prodavnice, plaćamo račune, obavljamo poslove, kuvamo organsku hranu, živciramo se na najjače jer nemamo vremena ni za frizuru da nam neko sakrije te sijede, i bukvalno se bojimo da opet klince nahranimo nekom brzom hranom, samo zato da nam ne sude.

I šta smo zapravo time dobile? Tom stalnom trkom da budemo najbolje što možemo? Dobile smo to da smo nervoznije nego ikad, a iako sve to radimo radi naše djece, ali i naših partnera (jer savršena mama mora biti i savršena žena, zar ne?), da na kraju dana više nemamo vremena da se bavimo bilo kim.

Stalno smo tu negdje, ali smo svugdje nekako na pola, i onda se čudimo što nas i naša djeca i naši partneri više ne doživljavaju kao prije. I oni nas slušaju samo na pola jer se već usred druge rečenice pomalo isključuju, zapravo nam vraćajući onako kako se i mi ponašamo prema svima.

Sve zato što smo se toliko trudile da budemo super mame i super žene, umjesto da se stvarno opustimo i počnemo konačno da živimo u trenutku, za tu djecu koju smo s toliko ljubavi donijeli na svijet.”

Izvor:CdM