Većina roditelja priželjkuje da im dijete postane uspješno u životu, a većina smatra da je jedna od presudnih osobina za postizanje uspjeha ambicioznost. Psihologija se djelimično slaže sa tim, mada, naravno, stvari nisu tako jednostavne. Tajna uspjeha nije tako jednostavna i on ne zavisi samo od jednog, pa čak ni od nekoliko faktora, nego je veoma složeno ponašanje, multifaktorijalno uslovljeno, a ambicioznost je jedna od osobina potrebna za ostvarenje tog cilja.
Svi znamo da postoje velike individualne razlike u ciljevima koje različite osobe postavljaju pred sobom. Neko sebi postavi za cilj nešto što se druga osoba ni ne usuđuje da zamisli ili poželi. I u tome između leži jedno od mogućih objašnjenja zašto su neki ljudi uspješniji od drugih. U psihologiji i pedagogiji ambicioznost se često dovodi u vezu sa tzv. nivoom aspiracije.
Šta je to nivo aspiracije i šta ga određuje?
Razlike u dostupnosti ciljeva koje ljudi sami sebi postavljaju nazivamo razlikama u nivou aspiracije. Ljudi biraju zadatke, ciljeve, pa čak i zanimanja, s obzirom na to koliko napora treba uložiti da se oni izvrše ili postignu.
Na nivo aspiracije utiče mnogo faktora. U glavne spadaju: procjena osobe koliko će mu cilj pružiti zadovoljstva, koliko ima šanse da ga ostvari, te uspjeha ili neuspjeha koji je ranije doživjela u pomenutoj aktivnosti.
Dalje, na nivo postavljenih ciljeva utiče i to na koga se ugledamo, koga uzimamo za uzor, tj. sa kim se upoređujemo. Ako se osoba upoređuje sa nekim koga smatra manje vrijednim ili manje sposobnim od sebe, a taj postiže visoke ili više rezultate nego sama osoba, i to pri tom u nekoj aktivnosti koju ona ili društvo veoma cijene, osoba će podići svoj nivo aspiracije.
Dalji faktori su: opšti nivo aspiracije u sredini u kojoj osoba živi, važnost koju zadatak ima za pojedinca, zainteresovanost za zadatak koji se treba izvršiti, pojedine osobine ličnosti. Veze između nivoa aspiracije i osobina ličnosti ukazuju na to da je nivo aspiracije povezan sa inteligencijom. Takođe, povezana je i sa osobinama kao što su: radoznalost, istrajnost, fleksibilnost, kao i sa određenim osobinama temperamenta.
Dakle, kako vaspitati dijete sa visokim nivoom aspiracije, tj. sa ambicioznošću da sebi postavi uspjeh kao cilj u životu?
Odgovor na ovo pitanje ćemo dobiti ako pogledamo po čemu se razlikuju porodice u kojoj odrastaju djeca sa visokim nivoom apsiracije od onih sa niskim nivoom aspiracije.
Visok nivo aspiracije javlja se u porodicama koje ističu standarde uspješnosti i podstiču svoje dijete da samostalno riješi svoje zadatke. Za razvoj visokog nivoa aspiracije potrebno je da roditelji imaju aktivnu ulogu u postavljanju djetetu različitih intelektualno razvojnih zadataka, zatim je potrebno ohrabrivati dijete i ulivati mu osjećaj samopoštovanja.
Istraživanja pokazuju da su majke djece sa visokim nivoom aspiracije posebno orijentisane ka stimulisanju aktivnosti svoje djece, njihovom stremljenju ka težim zadacima, samostalnom izboru prijatelja, razvijanju takmičarskog duha i iznad svega, nastoje da što manje ograničavaju svoju djecu. S druge strane, majke djece nižeg nivoa aspiracije, ispoljavaju veću restriktivnost, ne ohrabruju samostalnost djece, zbog čega ona pokazuju zavisnost od roditelja.
Dakle, zaključak koji se nameće je da bi trebalo:
-razvijati samopouzdanje kod svoje djece stalnim ohrabrivanjem i pohvaljivanjem
-razvijati takmičarski duh kod svoje djece, ali na osnovama fer pleja
-razvijati nezavisnost i samostalnost kod svoje djece
-vrednovati uspješnost kako kod sebe tako i kod drugih ljudi
-poštovati njihov izbor oblasti u kojoj žele da se takmiče i postižu uspjehe
-aktivno ga intelektualno stimulisati, na sve moguće načine koji su vam dostupni.
Uspjeh je moguće naučiti. Ako nismo te sreće da su nama roditelji svojim vaspitanjem postavili temelje za uspjeh u životu, na nama je da iskoristimo znanje koje su nam psihološka istraživanja pružila i da kroz vaspitanje sopstvene djece učinimo sve u našoj moći da ih predodredimo za uspjeh.
Izvor i foto: CdM
Tekst objavila: Jasminka Mulić
I
