Psihilozi ističu da svako od nas posjeduje određenu dozu agresije, koja sama po sebi nije loša ukoliko se filtrira na pravi način. Ipak, ona može biti kobna ukoliko se ispoljava kroz loše postupke, a to može biti znak da je u pitanju nasilje. Kada kažemo nasilje, najčešća asocijacija većini ljudi su muškarci, a kada je u pitanju vršnjačko nasilje pomislimo na dječačku vršnjačku agresiju. Nasilje nije slučaj samo kod dječaka i ne treba samo njima to pripisivati, piše Yumama.
Mnoga istraživanja su pokazala da je posljednjih godina sve zastupljenije nasilje u kome su djevojčice glavni akteri. Zapravo, kod pojedinih djevojčica se budi želja za moći, za ispoljavanjem nasilja i agresije nad svojim vršnjakinjama. Stučnjaci se trude da istraže uzrok ove pojave u kojoj su ženska djeca nasilnici. Zapravo, stručnjake zanima da li je njihova priroda nasilna ili žele da se dopadnu društvu kao jedinke koje posjeduju moć i kojih se drugi plaše.
Zašto su djevojčice nasilne?
Ova tema svakako nije novost, a pokazalo se da kod djevojčica postoje drastično drugačiji razlozi za nasilje, nego kod dječaka. Zapravo, u muškoj prirodi je da su fizički nadmoćniji, pa je ta želja za dokazivanjem moći i snage dosta prisutna, pogotovo kod djece koja su rasla u porodicama u kojima je nasilje svakodnevna pojava.
Kod djevojčica je nasilje uzrokovano ljubomorom, osjećajem supreriornosti (pogotovo nad djecom koja su povučena i stidljiva), lošom kontrolom (javlja se kod djece sklone bijesu i histeriji), nedostatkom empatije (djeca koja su zapostavljana tokom djetinjstva). Često su skivena nesigurnost i nezadovoljstvo sobom, uslijed nedostatka podrške roditelja, uzrok nasilja koje se završava ispoljavanjem agresije nad drugarima.
Koji postupci djevojčice ukazuju da je ona nasilnik?
Rjeđi je slučaj da djevojčice fizički maltretiraju svoje vršnjakinje (iako se dešava). One više pribjegavaju psihičkom ili internet nasilju koje duže traje i ostavlja trajnije posljedice po žrtve. Zapravo, djevojčice svoje frustracije i agresiju ispoljavaju tako što određene osobe isključuju iz svog društva, tako što ih vrijeđaju, šire neistinite i glasine o njima, uznemiravaju ih putem interneta (uvrijedljivim sadržajem ili prijetećim porukama na društvenim mrežama), a česta pojava su ismijavanje i ruganje pred razredom. Osoba koja vrijeđa fizički izgled svojih vršnjakinja, verbalno je napada, komentariše, podsmijeva se njihovoj garderobi i koja na mnoge načine nanosi štetu drugim osobama, sasvim je sigurno na dobrom putu da postane nasilnik. Takve osobe koriste ranjivost i slabost svojih drugara i hrane svoju nesigurnost time.
Način sticanja popularnosti
Neke djevojčice misle da će ih ovakvo ponašanje dovesti do popularnosti među vršnjacima. One na taj način stiču određeni imidž u društvu, a roditelji često ne mogu ni predvidjeti njihovo devijantno ponašanje, niti tragove loših socijalnih interakcija.
Dugoročni uticaj nasilja kod djevojčica
Kada osoba u mlađem dobu počne da maltretira svoje vršnjake, vrši nasilje nad njima i manipuliše, to je sasvim sigurno loš put odrastanja. Naime, djevojčice kada odrastu nauče da manipulišu ljudima poput šahovskih figura, a to može nanijeti štetu njihovim partnerima ili osobama ih njihovog poslovnog okruženja. Ove posljedice čak imaju uticaj na djecu nasilnica. Kada je u pitanju nasilje koje manifestuju djevojčice/žene možemo govoriti o psihološkom nasilju, jer je ono mnogo više zastupljeno od fizičkog. Podsmijavanje, maltretiranje, ruganje, ponižavanje, ogovaranje samo su neki od elemenata psihološkog maltretiranja.
Pogrešno shvaćen feminizam
Neke žene su ravnopravnost sa muškarcima shvatile kao isti pristup nasilju. Dakle, ukoliko su muškarci nasilni, to daje ženama za pravo da se ponašaju isto tako. Tako su djevojčice, u želji da budu ravnopravne sa dječacima, počele isto da se ponašaju kao i oni. Psiholozi često upozoravaju da djevojčice žele po svaku cijenu da budu kao glavne face iz razreda/škole, pa pokušavaju da oponašaju njihov nastup, oblačenje i izražavanje.
Roditeljski nadzor
Roditelji su često ogledalo ponašanja svoje djece. Nerijetko možemo naići na slučaj da djevojčice snimaju kako maltretiraju, ismijavaju i prozivaju svoje drugarice, a to predstavlja primjer ponašanja koje su vidjele u svojoj kući ili bliskom okruženju. Nekada roditelji ni ne znaju da im djeca imaju tendencije ka agresivnom ponašanju, pa kada im učitelji/nastavnici skrenu pažnju, oni se brane rečenicom: “Nemoguće, moja ćerka je dobro dijete”. Stvar je u tome da takve stvari roditelji često ne primjećuju, da svoju djecu idealizuju do te mjere da ne prihvataju kritiku na njihov račun – što je greška. Najbolje bi bilo da obratite više pažnje na ponašanje svoje djece, da razgovarate sa njima i da im svakodnevno ukazujete da je nasilno ponašanje loše. Ukoliko se vaše dijete druži sa agresivcima skrenite mu pažnju da se udalje od njih, a ne bi bilo loše da potražite savjet stručnjaka.
Izvor i foto: CdM
Tekst objavila: Jasminka Mulić
