Vaspitni stavovi odnose se na vrstu pristupa koji roditelj razvija prema djetetu, prema njegovom razvoju, odrastanju, socijalizaciji, pa i formiranju sopstvenih stavova djeteta o sebi i svijetu oko sebe. Na osnovu vaspitnih stavova formira se vaspitni stil i obrnuto.

Prestrogi roditelji

Ovakav tip roditelja zahtijeva da se dijete bespogovorno prilagođava njihovim krutim pravilima i ne postoji tolerancija ni za bezazlene dječije nestašluke. Uzroci njihovih vaspitnih stavova leže najčešće u nezadovoljstvu sopstvenim životom i postignućem, neostvarenosti u različitim domenima, održavanju vaspitnih stavova kakve su njegovali njihovi roditelji. Odnosi u ovakvoj porodici su obojeni nepovjerenjem, konflikti i pridike (držanje predavanja) su svakodnevna pojava, a djeca žive u stalnom strahu od kritike i kazne.

Prebrižni roditelji

Oni su skloni tome da prenaglašavaju svoju roditeljsku ulogu i često zanemaruju sve ostale aspekte svog života. Stalno su zabrinuti i zaštitnički nastrojeni prema djetetu koje doživljavaju kao bespomoćno i nesposobno, bez uvida u dugoročne posljedice takvog stava. Dijete živi “pod staklenim zvonom” – nema kućnih obaveza, roditelji uče zajedno sa djetetom i u starijim razredima, rješavaju mu zadatke, pišu sastave. Ako dobije lošu ocjenu roditelji zauzimaju stav da je kriv nastavnik; ako dođe do nekog konflikta sa vršnjacima zauzimaju stav da njihovo dijete nikad nije krivo. Dijete postaje previše oprezno, plašljivo, nesamostalno i nesigurno u svoje mogućnosti.

Popustljivi roditelji

Ovi roditelji uz različita opravdanja i izgovore daju djetetu slobodu da radi šta želi i dobije sve što hoće. Uzrok ovakvog vaspitnog stava je često uvjerenje “ne želim da gnjavim svoje dijete kao što su mene moji roditelji gnjavili”. U ovakvoj atmosferi, dijete ide sve dalje i dalje sa svojim nestašlucima kako bi testiralo roditeljske granice. Razvija se u razmaženu i egocentričnu osobu, sklonu agresivnim reakcijama kada dođe u situaciju da ne može da dobije ono što želi. Sa polaskom u školu dolazi do izražene frustracije uslijed zahtjevane discipline i obaveza. U adolescenciji, često dolazi do zamjene uloga pa ovakvo dijete “vaspitava roditelje” prema svojim potrebama.

Nezainteresovani roditelji

Oni dijete doživljavaju kao teret, a komunikacija je svedena na minimum. Nedostatak ljubavi, topline i brige dijete jako teško doživljava, što dovodi do dugoročnih psihofizičkih posljedica. Dijete je, zapravo, zapostavljeno, pa razvija nepovjerenje i u sebe i u svijet oko sebe. Na različite društveno neprihvatljive oblike ponašanja pokušava da skrene pažnju na sebe, a ona mu bazično nedostaje, kako vršnjaka i okoline, tako i roditelja. Iako je u tim slučajevima pažnja negativna i svodi se na kažnjavanje, dijete doživljava da je na neki način bitno. Nekanalisana agresija je zapravo jedini način na koji dijete hladnih, nezainteresovanih roditelja zna da pokaže svoju glad za ljubavlju.

Nedosledni roditelji

Oni roditelji koji ne mogu da se usaglase u vezi sa načinom vaspitanja djeteta. Na primjer, majka djetetu ne dozvoljava da više sati dnevno gleda u telefon, dok otac, kada je sam sa djetetom, to dozvoljava; majka njeguje stav da je potrebno da dijete uradi domaći zadatak i nauči sve sto je potrebno za sjutrašnji dan čim dođe iz škole, dok mu otac dozvoljava da prvo odgleda crtani, odigra igricu, pa domaći uradi tek pred spavanje, ako stigne. Ukoliko se roditelji ne usaglase, dijete će biti zbunjeno, neće znati šta smije, a šta ne smije i uvijek će razvijati veći stepen bliskosti sa popustljivijim roditeljem. Popustljivost će izjednačavati sa ljubavlju, a postavljanje granica sa nedostatkom iste.

Prezaposleni roditelji

Ovi roditelji nikada nemaju vremena da se posvete djetetu zbog svoje karijere. Rijetko provode kvalitetno zajedničko vrijeme sa djetetom i uvijek su u žurbi. Kada dođu sa posla umorni i nervozni, neki djetetov sitan nestašluk može biti okidač za prestrogu kaznu, ili, s druge strane, mogu mu dopustiti nešto što je inače zabranjeno jer “nemaju ni vremena ni snage da se raspravljaju”. Kako bi se iskupili, dijete obasipaju poklonima i novcem. Dijete postaje površno, suštinski neispunjeno i nesigurno, stalno se preispitujući da li je voljeno. Takođe, i djeca prezaposlenih roditelja, mogu na različite neadekvatne načine početi da privlače roditeljsku pažnju.

Preambiciozni roditelji

Ovi roditelji su skloni tome da brojnim vannastavnim aktivnostima opterećuju i guše dijete, sa ciljem da njihovo dijete bude ,”dijete za primjer” kome će se drugi diviti. Različitim zahtjevima, koji često nisu u skladu sa djetetovim željama, mogućnostima i sposobnostima, teže da ostvaruju svoje neostvarene ambicije. Imaju izraženu crtu neproduktivnog perfekcionizma koju prenose i na dijete. Dijete postaje nesigurno i počinje da sumnja u vlastite sposobnosti i potencijale kada ne uspije da zadovolji roditeljske kriterijume, što je često praćeno oštrim kritikama i izazivanjem osjećaja krivice kod djeteta.

Neurotični roditelji

Neurotične osobe imaju teškoće u kontrolisanju svojih emocija pred djecom, naročito bijesa, napetosti i nervoze. Okidač za burne reakcije može biti dječiji nestašluk, ali i nagomilani stres koji se, bezrazložno, ispolji ka djetetu. Ovakve roditelje sve jako lako ,”izbaci iz takta”, a dijete to doživljava kao njihovu patnju i osjeća se krivim. U takvoj atmosferi i samo dijete raste u nervoznu, eksplozivnu osobu.

Najčešći oblici neprilagođenog ponašanja koji proističu iz disfunkcionalnih vaspitnih stavova jesu agresivno i prkosno ponašanje, lijenost, ljubomora, razmaženost, laganje, ali ne treba zanemariti ni ponašanja koja su manje upadljiva – zastrašenost, zatvorenost, povučenost, nesigurnost, anksioznost . Da bi se dijete razvijalo u pravcu zrele ličnosti, potrebno je da bude ispunjena njegova bazična potreba za ljubavlju, bliskošću i sigurnošću, kao i za razvojem samokontrole. To znači da je neophodno da porodica, kao primarni faktor socijalizacije, obavlja svoju vaspitnu ulogu na adekvatan način.

 Izvor i foto: CdM

Tekst objavila: Jasminka Mulić