Iako se prema mišljenju stručnjaka naša ličnost oblikuju još u najranijem djetinjstvu, malo ljudi ima bilo kakva sjećanja iz tog perioda života.

Kako odrastamo, zaboravljamo ljude, događaje i mjesta sa kojima smo se u djetinjstvu susretali, a razlog tome je, fenomen nazvan “dječija amnezija”.

Riječ je o nesposobnosti odraslih da se prisjete detalja ili čitavih događaja koji su im se dogodili prije četvrte godine života, a jedna od teorija kaže da se dječija amnezija javlja zbog nemogućnosti govora u prvim godinama života, piše Bright Side.

Uspomene ugavnom riječima u glavi opišemo i tako je zapamtimo. Budući da malo dijete smisleno ne priča negdje do druge godine života, nije u stanju ni da stvori pravo sjećanje.

Međutim, neka istraživanja tvrde i da dio razloga za amneziju leži u razvoju našeg mozga koji, dok je zauzet sa stvaranjem novih ćelija ne pohranjuje dugoročne uspomene, pa još nema takozvano “epizodno pamćenje”.

Zbog toga često imamo uopštene uspomene na rano djetinjstvo, na primjer, na park u koji smo često išli, ali se ne sjećamo mnogih detalja.

Naši roditelji takođe utiču na način na koji se prisjećamo određenih događaja.

Nedavno istraživanje na ovu temu pokazalo je da se djeca različito sjećaju istog događaja nakon što su o njemu razgovarali sa roditeljima, pa im treba pomagati da zadrže što više dobih sjećanja i da ih pravilno sebi protumače.

Izvor i foto: CdM

Tekst objavila: Jasminka Mulić