Postoje naučni dokazi zašto voda djeluje smirujuće na ljude: koristi se u liječenju anksioznosti i tokom napada panike
U stresnim situacijama, kada nisu u stanju da savaju ili ih uhvati anksioznost ljudi često zamišljaju prizore povezane s vodom- talase, rijeku, vodopad kako bi si nakratko olakšali, i dok je svaki boravak u prirodi dugoročnno dobar za mentalno koliko i fizičko zdravlje, voda djeluje dodatno blagonaklono na ljudsku psihu.
Prirodu povezujemo sa sportom, pa i onim adrenalinskim, uzbuđenjem i istraživanjem, ali plivanje i šetanje uz plažu neće podstaći aktivaciju tih istih dijelova mozga, baš obratno djeluje opuštajuće i smirujuće.
Doktor nauke Roli Rasel koji se bavi uticajem boravka u prirodi na zdravlje objašnjava zašto je to tako za magazin Elemental.
-Dok je lice osobe pod vodom, istraživanje je pokazalo da se puls usporava i određene krvne žile stežu. Krv se iz udova preraspođuje prema mozgu, srcu i drugim centralnim organima. Aktivira se parasimpatikus koji se povezuje za tjelesno stanje odmora, dok istovremeno elementi živčanog sistema imaju tendenciju da se gase.
Za one koji su zaboravili razliku između simpatikusa i parasimpatikusa najlakše je objasniti je kao udžbenik iz biologije. Aktivacijom simpatikusa događa se sve isto kao kada vidite simpatiju, ubrzava se rad srca, brže se diše, pojačava se znojenje, te je usko vezan uz veću fizičku aktivnost, a parasimpatikus je u svemu obrnut i to je ono što se s čovjekom događa u vodi.
Rasel kaže da su te fiziološke reakcije zajednički poznate kao "refleks ronjenja". Refleks ronjenja prvi je put primijećen kod morskih sisavaca, a smatra se da pomaže tijelu sisavaca da sačuva kiseonik kada je pod vodom. Kod ljudi ronilački refleks posebno je izražen kod novorođenčadi, od kojih će gotovo svi instinktivno zadržati dah i čiji će se otkucaji srca usporiti kada uđu u vodu.
Ljudski refleks ronjenja toliko je pouzdan da su ga ljekari hitne medicine koristili za liječenje određenih vrsta srčanih aritmija, uključujući onu koja se javlja tokom napada panike. Neki istraživači idu tako daleko da rade na istraživanjima koja bi ovu i srodne intervencije s vodom koristile kao terapije za stanja koja se kreću od tjeskobe do moždanog udara.
Sinonim za izraz da treba boraviti u prirodi je biti u zelenilu. Veći dio dosadašnjih istraživanja posvećen je ka "zelenim površinama" i korisne učinke provođenja vremena u prirodnom okruženju. No, nedavno su naučnici dokazali da interakcija sa vodom - život u blizini njenih tijela, slušanje kako se kreće ili čak samo gledanje njenih slika - može biti snažno sredstvo u borbi protiv anksioznosti i drugih mentalnih i tjelesnih fizičkih problema povezanih sa stresom.
Istraživanja su pokazala da bi samo 10 minuta provedenih u prirodi moglo značajno promijeniti čovjekovo mentalno zdravlje, međutim u modernom društvu stanovnici gradova ponekad sebi ne priušte ni jednu posjetu prirodi tokom sjedne sedmice.
Izvor i foto: Analitika
Tekst objavila: Jasminka Mulić
