Svako od nas ima svoj unutrašnji sat tijela, cirkadijalni ritam, koji upravlja našim ciklusom spavanja i buđenja.

Spoljni faktori mogu da utiču na naš ritam. Kada padne veče, oči šalju signal hipotalamusu, koji diktira nivo energije. Mozak poslušno reaguje i šalje tijelu signal za oslobađanje melatonina, zbog čega se osjećamo umorno.

Sat našeg organizma najbolje radi kada ima rutinu. Ako na spavanje idete uvijek u isto vrijeme, tijelo će se navići na količinu sna koja mu je potrebna i zna kada ujutro treba da se probudi. Ciklus spavanja djelimično je regulisan bjelančevinom PER, čija nivo raste i pada svaki dan. Kad se nivo PER-a smanji (noću), puls se usporava, pritisak pada.

Ako imate rutinu spavanja i buđenja, tijelo počinje da povećava nivo PER-a, uključujući krvni pritisak i temperaturu tijela, kao i oslobađanje hormona poput kortizola, oko sat vremena prije nego što se obično budite, olakšavajući vam buđenje.

Naš organizam ne voli alarm i ne želi da se budi uz druge zvukove. Ponekad to znači da je tijelo dobro istrenirano da zna kada treba da se probudi bez alarma. Ali, naravno, nekad se to dešava i zbog paničnog osjećaja da ste prespavali i potpuno propustili alarm.

Izvor: Analitika

Tekst objavila: Jasminka Mulić