Izdaju svoji. I bol mogu pričiniti oni koje iskreno volimo. Emocionalno bliski ljudi imaju ogromnu moć nad nama, takvu moć koju niko nema. Od zlog šefa možeš pobjeći.
Od prevaranta – zaštiti se, istjerati ga vani. Od lopova osigurati se sigurosnim bravama i alarmom. A od svojih se ne možeš sakriti niti pobjeći. Sa njima smo povezani sa osjećanjima, emocijama, naklonjenošću – potpuno smo u njihovoj vlasti.
I zato podlost bliskog čovjeka nanosi ranu koju je teško izliječiti. A okrutne riječi i postupci mogu dovesti do smrti.
Dr Lowen, kardiohirurg, napisao je: svi moji pacijenti su žrtve bliskih ljudi. Jednog je uznemiravala majka, drugog despotski otac. Trećeg je ostavila žena, a četvrtu – prevario suprug. Nijesu neprijatelji doveli ove ljude u bolnicu, već voljeni ljudi. “Emocionalno značajne osobe”, postoji takav psihološki termin.
Zbog toga, neki se ljudi toliko plaše ljubavi, vezanosti, da vjeruju – da ne padnu u vlast “emocionalno značajnog”. Ataman Razin nije gledao svoju vanbračnu djecu – kaže, svako dijete će ti prirastati srcu. Za majku ćeš se vezati dušom. I postaćeš slab i osjetljiv za neprijatelje i bolesti. Robin Hud, usput, izdao je svoju voljenu, to se desilo.
Treba biti mekši sa onima koji su emotivno zavisni od nas. Biti bolji. I riječima i djelima.
I uprkos svega voljeti treba. Iscijeliti rane može neko ko je “emocionalno važan”, piše Sullivan.
Psiholog, koji izaziva poštovanje i dobra osjećanja. Prijatelj, koji ima uticaj na nas. Voljeni rođak, sa životnim iskustvom i društvenim statusom.
To je protivotrov za izdaju i okrutnost onih koje smo voljeli svim svojim srcem. A možda, i dalje volimo – ljubav je nelogična…
