Roditelji često brinu kada primijete da dijete dugo priča i da se igra s nekim prijateljem iz mašte. U prošlosti su stručnjaci smatrali da su djeca koja se igraju sa zamišljenim prijateljima sklona psihopatološkim simptomima.
Ipak, pokazalo se da ta vrsta prijatelja prvenstveno ima ulogu u lakšem prilagođavanju na mnoge životne situacije.
Imaginarni prijatelji najčešće se javljaju u dobi između dvije i tri godine. Neke studije govore da ga ima svako treće dijete ovoga uzrasta. Jedna od njihovih uloga jeste nadomještanje stvarnog, živog prijatelja u igri, ali i način kako se lakše suočiti sa strahom i nepoznatim. Međutim, takav prijatelj je puno više od toga – igra s njim omogućava djetetu uvježbavanje socijalnih kontakata, razvoj spoznaja i olakšava komunikaciju.
Taj prijatelj je mogućnost da dijete napuni svoj svijet ljudima u onom trenutku kad je to njemu prihvatljivo, da vježba komunikacije i maštu. I mada se na prvi pogled ne čini tako, dijete imaginarnog prijatelja vrlo dobro razlučuje od realnog svijeta i samo zna reći da on postoji samo u igri i mašti.
Roditeljima stručnjaci sugerišu da prihvate izmišljene prijatelje, ali da ih nikako ne kontrolišu.
Pozitivne emocije
Djeca koja se kod kuće igraju sa zamišljenim prijateljem, u vrtiću su maštovitija, iskazuju u igri više pozitivnih emocija, bolje sarađuju s drugom djecom i vaspitačima.
U igri su bila manje agresivna, pogotovo dječaci. Još je jedan pozitivan rezultat kod djece koja imaju izmišljene prijatelje – manje gledaju TV.
