„Ovo nije knjiga o zločinu, ovo nije knjiga o čovjeku, ovo je potraga za onim što ne postoji, što se o slamci drži i o dlaci visi, ovo je knjiga o onom što vječno jesi, a što nikad nijesi, o onom gdje se nauka i vjera slažu da je sušto i suprotno jedno i nespojivo manje od molekula, a tek od guliverskog atoma, a veće je od svakog kontinenta i svakog okeana“.
Ovim esejom reditelj i pisac Obrad Nenezić započeo je večeras promociju knjige “Kraj dana“ Aleksandra Srdanovića, koja je, uz prisustvo velikog broja publike, održana u galeriji Centra za kulturu.
On je istakao da nije riječ o lokalnoj već univerzalnoj knjizi, te da dušu imaju svi na svijetu, ali je i gube svi na planeti.
„Čovjek nije početak nego „Kraj dana“ hodajuća pričest i zlotvor, od koraka do koraka, ruka na srcu i na obaraču, na nožu i na pokajanju, čovjek je zločin koji hoda od pamtivijeka do ove večeri, gdje raspravljamo o poetici, a neko upravo izdiše u Gazi ili Ukrajini, u londonskom metrou ili Šarli Ebdo-u, u Sredozemnom moru ili bliskoistočnom podmorju, čovjek je čovjeku vuk, bio i ostao i ko drugačije kaže-laže i neka obavezno pročita knjigu „Kraj dana“ i neka zapali svijeću za živu poetiku, jer mrtvoj je svejedno odavno“ kazao je Nenezič.
Kakoje kazao književnik Kemal Musić, Srdanovićeva knjiga ukazuje na različita tumačenja istorije, koja je na ovim prostorima čest faktor razdora i podjela. On je istakao da „Srdanović bez dlake na jeziku govori o događajima u Šahovićima, ali ističe i lijepe primjere međunacionalnog i međuvjerskog sklada u Vranešu".
„Knjiga „Kraj dana“ Aleksandra Srdanovića zasnovana je na istorijskim činjenicama i ostaće kao svjedokjednog vremena, bez obzira što će je istinski čitaoci preživljavati kao književnu imaginaciju. Ovo je prvi roman o događajima u Šahovićima, jer o tome se uglavnom ćutalo. Kao da se svih ovih godina prećutno ispunjavala želja ondašnjih vlasti koje su željele da ispune svoj krvavi naum i da se o tome ćuti. Međutim, pero pisca je neposlušno. Ono traži istinu i ostavlja trag. Kroz njega odjekuje glas naratora, žandarskog kaplara, svjedoka o dobrim i lošim ljudima u teškim vremenima. I sve to ispisuje jezikom ondašnjeg vremena, što knjizi daje dodatni kvalitet“ istakao je Musić.
Publicista i novinar Vanja Kovačević je kazao da je Srdanović u svom potresnom, a istovremeno i uzbudljivom poetičnom djelu, koje ponekad zadobija jasne oblike jubavnog romana, uz iznijanirana psihološka stanja junaka koja karakterišu njegove unutrašnje lomove „Kraj dana“ čini romanom kojem itekako treba pokloniti pažnju.
„Ako tome dodamo činjenicu da je roman u jednom svom sloju, na tematskoj ravni- priča o prećutkivanom zločinu u Šahovićima, onda stvar postaje još značajnija. To je štivo koje nas upozorava, opominje, kudi, pokušavajući, koliko je to književnost u stanju, da nas vrati ljudskosti elementu koji bi trebalo da am je bitno pripadajući, ali koji smo izgubili. Ili zakopai duboko u sebe, nadajući se da ćemo na taj način lakše preživjeti ovaj svijet i sopstveni vijek“ istakao je Kovačević.
Ovo je knjiga optimizma i humanizma kazao je v.d. direktora Centra za kulturu Edin Smailović.
„Ono što je važno za ovu Srdanovićevu knjigu jeste da nam ona, pored one osnovne funkcije da uživamo u pisanoj riječi, pomaže u onom što smo odavno na ovim prostorima zaboravili, a to je da budemo bolji ljudi. Aleksandar Srdanović je ovo napisao čiste duše“ kazao je Smailović.
Srdanović je istakao da mu je samo pisanje predstavljalo zadovoljstvo koje je postalo potpuno objavljivanjem knjige.
„Aristotel je kazao da je umjetnost ili književnost stvaranje paralelnog svijeta u odnosu na onaj u kakvom se živi. U svom romanu, napravite čovjeka koji ima savjest i da zna šta je katarza.Nadam se da će ova priča biti neka kolektivna poruka, da to bude neko naše kolektivno htjenje da se krećemo ka toj katarzi, koja jeste pročišćenje i koja nam treba, a koje nemamo odavno“ kazao je Srdanović.
Autorka: Vanja Šabanović
