U okviru druge večeri RVP u dvorištu Kuće pjesnika, promovisana je knjiga poezije Obrada Nenezića „Centar mog svijeta“
Govoreći o knjizi direktor JU Ratkovićeve večeri poezije Kemal Musić je kazao da se u Nenezićevoj poeziji protinje ljubav kao njegov pjesnički centar svijeta, kao centar svijeta svakog čovjeka, ali je takođe njegova poezija pobuna protiv primitivizma, nerazumijevanja, oholosti i bahatosti.
„Kod Obrada Nenezića sve je poezija: žena kao poezija, ljubav kao poezija i život kao poezija. I nije on buntovnik bez razloga. Njegova poezija je pobuna protiv primitivizma, nerazumijevanja, oholosti i bahatosti. Njegova poezija je pobuna protiv nacionalizma, ratova i profitera, religijske karnevalizacije i tišine koja uporno ćuti. Na taj način Nenezić ispisuje istoriju bolesti društva u tranziciji, društva koje obesmišljava sve što vrijedi. Sve je odjednom groteska. I život, i ljubav, i umjetnost, i vjera i bog, i sve ono što se smatra ljudskim vrijednostima. U toj istoriji bolesti zapisano je da se prodaju ženska tijela, tu su zakrvavljene oči, ideal je pao na koljena. Ide se u rat, za koji se ne zna zbog čega je. Nenezić ispisuje istoriju bolesti jednog vremena, jednog nacionalizma, jednog bezumlja, jednog banalizma. To je istorija bolesti, istorija Balkana. To je vrijeme kada su pale moralne vrijednosti na samo dno“ kazao je Musić.
Novinar i publicista Vanja Kovačević je kazao da Nenezićev centar svijeta dosadašnja kruna njegovog stvaralaštva u kojem se autor poigrava jezikom i emocijom „jasno saopštavajući da je Hederlin bio u pravu kada je tvrdio da je jezik kuća bivstva“.
„Obrad ponekad mudro, a najčešće surovo i sirovo, a opet predivno i pošteno, baca čitaocu u lice sve ono što taj čitalac nije, a mogao je postati. Pjesme Obrada Nenezića istovremeno bole i prijaju, one su znak trenutne slabosti, a istovremeno i nadmoći nad drugima i što je posebno važno, nad sobom. One su trenutak koji vas duboko uranja u život, a istovremeno odvaja daleko od sebe i odvodi vas u druga prostranstva, podjednako stvarna ili čak stvarnija od stvarnosti koju živite“ kazao je Kovačević.
Obrad Nenezić je kazao da je ova zbirka pjesama kruna njegovog poetskog stvaralaštva, ističući da se više neće objavljivati poeziju.
„Ja rijetko pišem poeziju i ovo je negdje kruna mog poetskog stvaralaštva, ali i kruna neke saradnje sa Ratkovićevim večerima poezije. Neću nikad više objaviti neku knjigu poezije. Možda neka dopunjena izdanja i to je to što ću u životu pružiti čitaocima. Pišem neku vrstu pripovjedačke poezije, kad imam vremena igram se sa njom. Igram se jer jezik je čudo. Hvala mojim roditeljima, a ne Bogu što su me stvorili jer mogu da se bavim tim čudom“ istakao je Nenezić.
Moderator ove promocije knjige bio je Izet Erović, dok su poeziju čitali Slađana Merdović i Aleksandar Srdanović.
Tekst: Vanja Šabanović
Foto: Jelić Vladimir
