Svakom djetetu sa invaliditetom i određenim smetanjama u razvoju neophodno je obezbijediti da raste u sigurnom porodičnom okruženju, zajedno sa vršnjacima i da ima pristup obrazovanju, smatra psihološkinja Danijela Femić.
Da bi se to postiglo, kako ističe Femić, neophodno je raditi na psihološkom osnaživanju i djece i roditelja i to odmah po dijagnostifikovanju određenog invaliditeta.
„I to iz razloga jer su roditelji glavni oslonac svakom djetetu i važno je njima pomoći da prihvate dijagnozu, kako bi mogli da pomognu svom djetetu. Mi se u Centru za djecu sa posebnim potrebama, koji djeluje pri bjelopoljskom Domu zdravlja, zaista trudimo da pružimo tu podršku roditeljima, da razgovaramo sa njima o problemu, a zatim na osnovu toga da pravimo plan kako bi djetetu sa smetnjama omogućili što bržu inkluziju“, kazala je psihološkinja Femić u telefonskom intervjuu za Radio Bijelo Polje.
Femić je navela da su psiho-socijalna podrška, edukacija i savjetovanje jako važni kako bi roditelji mogli da primijene odgovarajući pristup u radu sa djecom i kako bi im pomogli.
„Dešavalo se da nažalost sretnem roditelje koji imaju djecu od 10, 15 godina, pa čak i stariju, a da nikada ranije nijesu imali priliku da razgovaraju sa nekim o problemu koji ima njihovo dijete. Moramo da radimo na tome da takvih slučajeva bude sve manje, jer u tim situacijama najvjerovatnije ni roditelj, a samim tim ni dijete nijesu usmjereni kako treba, jer nijesu dobili adekvatnu pomoć. Zato je neophodno da roditelji dođu kod nas, da razgovaramo sa njima, da zajedno sagledamo problem na pravi način, zatim da mi psiholozi napravimo procjenu i utvrdimo koje su potrebe djeteta i pratimo ga“, pojasnila je Femić.
Ona je istakla da se roditelji trude da svom djetetu pomognu najbolje i najviše što mogu, te da su danas rijetki oni koji skrivaju djecu jer ne žele da društvo sazna da njihovo dijete ima inavliditet.
„To je potvrda onoga da negdje i kao društvo sazrijevamo, mada smo svjesni da i dalje moramo raditi na tome da budemo otvoreniji za lica sa invaliditetom. Moramo pomoći i njima, ali i njihovim porodicama, roditeljima, koji se suočavaju sa strahom, streponjom, krivicom, koji su svjesni tih „ružnih“ pogleda, jer samo jak i savjestan roditelj može da pomogne svom djetetu“, poručila je psihološkinja Femić.
Sa druge strane, kako je navela Femić, ni roditelji ne smiju da gledaju svoje dijete kao isključivo osobu sa invaliditetom.
„Svako dijete ima neki potencijal koji možemo i treba da iskoristimo. Djeca sa Daunovim sindromom su jako kreativna, svoju emociju na jako lijep način dijele sa drugim, zatim djeca koja imaju celebralnu paralizu mogu biti intelektualno očuvana, a to su samo neki od primjera. Upravo u Centru za djecu sa posebnim potrebama insistiramo upravo na tim resursima koje treba iskorsititi i to uz pomoć psihologa, ali i logopeda, koji ima tu bitnu ulogu vezano za razvoj govora. Pratimo njihov rast i razvoj, radimo procjene, usmjeravamo roditelje na koji način treba da rade sa djecom, obezbjeđujući na taj način djetetu bolju inkluziju, a zatim bolju integraciju i kasnije socijalizaciju“, podvukla je ona.
Gostujući u emisiji „Osnaživanje i integracija osoba sa invaliditetom“, Femić je istakla da svako dijete sa invaliditetom treba da nađe svoje mjesto u obrazovnom sistemu.
„I ta priprema djece za školu je zaista jedan od većih izazova sa kojima se roditelji suočavaju. Svjesni toga da još uvijek postoje te stigme vezane za osobe sa invaliditetom, roditelji brinu o tome kako će dijete pripremiti i uključiti ga u taj inkluzivnim program. Jako je bitno povezati dijete sa smetnjama sa vršnjacima, kako bi ga prihvatili kao drugara, kako bi razumjeli njegove potrebe i učinili da se osjeća prihvaćenim i voljenim. Ono što mene raduje jeste da tipična djeca u velikoj mjeri prihvataju djecu sa određenim smetnjama i invaliditetom, da ih ne odvajau od sebe, da ih gledaju kao sebi ravne. Naravno, tu je jako bitna i uloga predavača u školi, a ja imam odličnu saradnju sa osnovnim i srednjim školama, tako da mogu reći da je inkluzija mnogo promijenila viđenje djeteta sa posebnim potrebama u školi, to je danas dijete koje je prihvaćeno, voljeno, kojem se pruža pažnja, mada ne smijemo zaboraviti da moramo eliministai i one rijetke, ali negativne primjere“, istakla je psihološkinja iz bjelopoljskog Doma zdravlja.
Ona se osvrnula i na problematiku zapošljavanja lica sa invaliditetom, napominjući da i tu veliku ulogu igra ta psiho-socijalna podrška.
„Osobe sa invaldietetom imaju želju da budu dio društvo, ali nekada budu odbačene, ne mogu da pronađu adekvatno društvo za sebe, izoluju se potpuno ili komuniciraju sa malim brojem ljudi, misle da nijesu društveno korisni, niti sposobni za rad. Upravo zato je jako važno da ih motivišemo, da im pokažemo da su neprocjenjivi za društvo, da imaju resurse koje treba da iskoriste i da tako pomognu društvu. Moramo da ih podstaknemo da izađu iz kuće, da se zaposle, a što je jako važno, postoji i veliki broj udruženja, gdje se radi fantastičan posao i te organizacije su takođe sjajan partner“, navela je Femić.
Malim koracima, kako je kazala, idemo ka tome da postanemo pravo inkluzivno društvo.
„Ali moramo raditi na tome da budemo kao društvo otvoreniji, da više vodimo računa o toj djeci i tim roditeljima, da im ne govorimo o dijagnozama, već da uvidimo njihove resurse i da im pomognemo da realizuju svoje želje i potrebe“, zaključila je psihološkinja Femić.
Autorka: Sanja Čujović
Foto: arhiva RBP
Tonska realizacija: Zoran Rakočević
Audio obrada: Sanida Kajević
This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.
BEZ SAGLASNOSTI REDAKCIJE ZABRANJENO JE PREUZIMANJE SADRŽAJA SA VEB PORTALA RADIJA BIJELO POLJE
