Ćuprije, kao neraskidivi duhovni mostovi između ljudi, gradova i zemalja, krase atelje višegradskog slikara, Hadži Branka Nikitovića, jednog od učesnika prve likovne kolonije “Slikari Lazovići”, održane nedavno u Bijelom Polju.
Ovaj slikarski zanesenjak, najpoznatiji po tematici “Na Drini ćuprija”, svojim slikama iznova oživljava onaj Andrićev most, svaki put opominjući ljude na neophodnost izgradnje mostova i to onih koji će izbrisati razlike, onih koji će sve ujediniti.
U intervuju za Radio Bijelo Polje, Hadži Branko Nikitović, ističe da živimo u vremenu u kojem su mostovi među ljudima potrebniji nego ikad.
“Moja pouka i poruka, namjera i želja, ta misija ili misionarstvo, jeste da opomenem ljude da gradimo jedan most, duhovni most, koji ne premoštava samo dvije obale, nego više rijeka, više gradova, jezika, više zemalja”, kaže Nikitović.
Međutim, Nikitović nije slikar samo "ćuprija", već je slikar dobrote, razumjevanja i svepomirenja čovječanstva.
“Moj najveći uspjeh je što sam odobrovoljio blizu stotinu prijatelja, kolega, da savladaju taštinu , sujetu, ego i svoje "ja" potisnu u drugi plan. Treba da se saberemo, ispovjedamo jedni drugima, pružamo podršku i podsticaj pokazujući dobru volju i ljubav prema čovjeku- tako nastaje oživotvoren most”, podvlači Nikitović.
Za njega zapravo mnogi kažu da je najviše zaslužan da jedan grad, jedan most, jedan manastir, jedna zemlja i njen narod nijesu potonuli u onaj mrak koji se često spusti kad zagrme topovi.
“Mene je to neko vrijeme razgrađivanja, to nesrećno i nepoželjno vrijeme za sve ljude, opomenulo da budem jedan od onih koji bi trebao da gradi, da se bavi nekim plemenitim poslom, nekom posebnošću, nekim drugačijim svijetom, nekakvim svetioniocima, svjetlošću koja rastjeruje to zlo, mrak. Ja sam tako oktobra 93. osnovao jedno umjetničko bratstvo i međunarodni likovni sabor. Za 25 godina desilo se 25 sabora, a ja sam po bibliotekama sakupljao sve prevedene knjige “Na Drini ćuprija” i kada čujete na sredini mosta te okupljene ljude kako na svojim jezicima čitaju fragmente, za mene je to kao molitva, jedno pojanje”, kaže ovaj višegradski slikar.
On ističe i da su nedavno održanom kolonijom u Bijelom Polju “Slikar Lazovići”, takođe izgrađeni novi mostovi.
“Rekoh most i odmah pomislimo na premoštavanje dvije obale. Ali to je tako malo u razmišljanjima. Zamislite koliko toga smo zahvaljujući koloniji premostili, sva ta naša iskustva, ta naša prijateljstva, te naše udaljenosti, koje dobacujemo do nevjerovatnih destinacija”, naglašava Hadži Branko Nikitović.
Ovaj slikarski zanesenjak kaže i da nikada nije imao hrabrosti ni da pomisli da će u slavu slikara Lazovića biti pozvan na jedno likovno sobranje.
“Ova kolonija je okupljanje u njihovu slavu, podsjećajućanje na njihovu zadužbine. Ja nosim neizbrisiv trag iz Sirogojna, iz jednog hrama posvećenog Petru i Pavlu, gdje je ikonostas Lazovića. Dosta davno, ima tome i dvadesetak godina, na jednoj od likovnih kolonija ja sam bio zagledan u taj ikonostas i nijesam imao hrabrosti pomisliti da sam dostojan da ću u slavu tih autora biti nekada pozvan na jedno likovno sabranje i biti dio esnafa, dio te porodice i plemena, koje se naslonilo na to jezgro i sada ima obavezu da gradi nešto više”, navodi slikar Nikitović.
On na kraju zaključuje da je umjetnost vječna i poručuje da slobodu treba slaviti.
Autorka: Sanja Čujović
Foto i video: Vladimir Jelić
Tonska realizacija i audio obrada: Sanida Kajević
This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.
BEZ SAGLASNOSTI REDAKCIJE ZABRANJENO JE PREUZIMANJE SADRŽAJA SA WEB PORTALA RADIJA BIJELO POLJE
