Danas na programu Radija Bijelo Polje od 17:30h u okviru serijala "Fantastične priče" emitujemo priču Aleksandra Obradovića “Marin prst“, objavljenu u zbirci Đavolji prst.
Serijal emisija Fantastične priče emitujemo u susret VII Regionalnom festivalu fantastične književnosti REFESTICON 2019.
***
Stajala je raširenih nogu u hladnoj vodi koja joj je dopirala do koljena I šakom tjerala vodu na gore pokušavajući da iz sebe spere tragove posljednjeg grijeha. Zelena Lješnica joj je svojim hukom, osim ispiranja grijeha, donosila smirenje od bolova koji su joj razdirali utrobu. Njene kao ugljen crne i rasute lokne presijavale su se na jutarnjim zracima. Udahnula je duboko miris čiste prirode i nozdrve su joj se raširile.
„Nekada sam i ja bila ovako čista, a onda me je dotakao on!“
Primijetila je kako se hrastov šibljak na obali zaljuljao i ugledala je u njemu par očiju. Čak i sa daljine od desetak metara mogla je da prepozna Mirzin pogled. Uvijek je krišom dolazio i posmatrao je iz prikrajka dok bi se ona zapirala.
„Još uvijek je taj pogled nevin, dječji, ali za koju godinu probudiće Mara i u tebi đavola. Opčiniću te i onda ćeš kao i ostali izgubiti razum. Obalićeš me na neko sijeno ili zemlju i uzeti me kako god poželiš. Bićeš srećan neko vrijeme i blagosiljati moje međunožje, a onda ćeš shvatiti da sam ti podarila grijeh i da taj grijeh nastavlja da raste u mom stomaku. Kad god me sretneš, moj stomak će te podsjećati šta si uradio i zato ćeš početi da me mrziš. Umjesto da me opet negdje obališ i uzmeš, izbjegavaćeš me, a kad se sretnemo - bacaćeš drvlje i kamenje na mene. E, moj dobri i nevini Mirza. Tvoje zaljubljeno mlado srce ne sluti kakvu ti propast spremam. Nadam se samo da ću uspjeti da na tebe spustim moj prst inače ode sve u propast…“, tako je razmišljala luda Mara dok je završavala svoj ritual u rijeci.
Nakon toga izašla je iz rijeke, popravila svoje dronjke razmještajući ih pažljivo po sebi, tako da makar ravnomjerno prekriju djelove grudi, a onda je krenula prašnjavim putem ka gradu u nadi da će pronaći neki zalogaj hljeba za večeru.
„Da me sad vidi moja mila mamica, da li bi me prepoznala? Ja znam da bih ja nju sigurno! Pa šta ako je nikad nijesam srela? U takvim situacijama se srcem prepoznaje, a ne očima. Da makar znam ko mi je otac. Sigurna sam da još uvijek živi negdje u gradu. On, da je znao da postojim, učinio bi sve da me spase od đavola. Nije loš bio ni poočim Goran, ali sam ja oduvijek predosjećala da on ne može biti moj otac. Kad mi je na kraju napokon ispričao kako sam dospjela na prag njegove trošne daščare, sve mi je postalo jasno“. U tom trenutku putem su naišla volujska kola. Na njima su sjedjela dva momka koja su radila kao napoličari kod gazda Mirka.
***
Priču u elektronskoj formi možete naći na portalu www.refesticon.com
http://refesticon.com/dokumenta/Djavolji%20prst.pdf
Audio snimak na kanalu soundcloud
Fantastične priče na programu Radija Bijelo Polje ponedjeljkom, utorkom, četvrtkom i petkom od 17 časova i 30 minuta.
Redakcija Radija Bijelo Polje
