Turski pisac i nobelovac, Orhan Pamuk, posjetio je danas Bijelo Polje i u ovom ‘gradu kulture i knjige’, predstavio svoje romane “Crvenokosa” i “Novi život”, a velikom broju zaljubljenika u njegovo stvaralaštvo govorio o pisanju, stvaranju i simoblici djela.

Druženje sa vjernim čitaocima započeo je prezentovanjem knjiga  “Crvenokosa”, koja, prema riječima nobelovca, nije samo priča o crvenokosoj ženi, već i jedna vrsta književnog poređenja dvije velike, ključne, temeljne priče.

“Nakon što sam izdao knjigu otišao sam u Englesku, u London, a tamo sam naišao na mnogo crvenokosih žena, a od tada ih zapažam širom svijeta. U mojoj zemlji nije prirodno imati crvenu kosu, a ona se najčešće vezuje za filmske zvijezde, čuvene ljude ili žene koje žele da kažu društvu da su drugačije, to je dakle izbor. Ali ovo je zapravo i priča o dva velika mita - jedan je Sofoklov kralj Edip, a drugi je Firdusijev Rustem i Suhrab. Odnosno, jedan koji predstavlja evropsku civilizaciju i zapadnu civilizaciju i drugi koji predstavlja nešto što mogu nazvati mojom, islamskom civilizacijom”, pojasnio je Pamuk, dodajući da je “Crvenokosa” jako realistična priča.

On je dodao da se ovaj roman takođe temelji na onome što je jedne noći 1988. godine čuo od kopača bunara i njegovog šegrta, koji mu je ispričao priču o o traženju i nalaženju vode u pustoj zemlji.

“Ta priča se zadržala u meni i da bih napisao ovaj roman, tridest godina kasnije, pronašao sam stare kopače bunara iz Istanbula i dugo razgovarao sa njima, kako bih sklopio cijelu priču”.

“Smatram sebe postmodernistom”

Turskog pisca često mnogi nazivaju postmodernistom, a kako je ispričao danas, to mu i godi, jer se slaže sa njima.

“Ja zaista pripadam tom postmodernističkom književnom pravcu, a to se može  najbolje vidjeti u mojim knjigama “Bijela tvrđava”, “Crna knjiga”, “Zovem se crveno”. Rijetko možete naići na osobu koja postmoderniste gleda pozitivno, u Turskoj je najčešće ljude sramota da kažu da jesu ili su bili postmodernisti, tako da ja mogu reći da sam ‘lijevi postmodernista’ “, naglasio je nobelovac Pamuk.

Vizuelni pisac

Većina naslova knjiga Orhana Pamuka zapravo sadrži boje, međutim on u njima ne traži simboliku.

“Ja obraćam pažnju na boje, jer sam od 7 do 22 godine želio da postanem slikar. Kao što sam i napisao u svojoj knjizi “Istanbul”, prestao sam da slikam, a počeo da pišem romane. Ali ja sam vizuelni pisac, koji obraća pažnju na boje i vizuelne detalje, zbog toga ih je toliko u mojim knjigama, a ne zato što vodim računa o simbolizmu boja. Oskar Vajld je još rekao”samo vještački ljudi neće biti srećni i zadovoljni sa pojavom”,  tako i ja izvještačeno posmatram boje, one su površe, nema ništa van njih”, zaključio je Pamuk.

Dolazak u Crnu Goru – ispunjenje dječačkog sna

Ranije danas, turski pisac  nobelovac sastao se sa predsjednikom Opštine Bijelo Polje, Aleksandrom Žurićem, koji mu je dobrodošlicu poželio u Kući Rista Ratkovića, pisca prvog crnogorskog modernog romana.

“Velika nam je čast što je u naš grad, koji važi za grad knjige, poezije i proze, došao jedan od najboljih živih pisaca svijeta. Bijelo Polje je grad koji odiše zajedništvom kultura, nacija, vjera, a možda je to i slčnost sa duhom Istanbula”, rekao je Žurić, dodajući da se duh Balkana najbolje može osjetiti u Bijelom Polju.

U razgovoru sa predsjednikom Žurićem, Pamuk je posebno pohvalio odnos naroda sa Balkana prema književnicima i kulturnim stvaraocima.

“Nemamo puno kuća pisaca, kao što imate vi, uglavnom se loše odnose prema njima, a vaša topla dobrodošlica svjedoči o vašem poštovanju i uvažavanju pisaca i ja sam zahvalan na tome”, rekao je Pamuk.

On je ispričao i da svi srednjoškolci iz Turske znaju za Crnu Goru, kao i za Bosnu i Hercegovinu i Srbiju.

“Na turskom Crna Gora – KARADAĞ– upravo i znači crna gora ili planina. Toga se sjećam još od srednjoškolskih dana i evo nakon 50 godina ispunio sam san, na vrhu sam “crne planine”. Crna Gora je jedna od rijetkih država čiji je geografski reljef u tolikoj mjeri povezan sa samim nacionalnim identitetom. Jedva čekam da opet dođem, da se više slikam, da napravim mnogo fotogrfija u ovoj romantičnoj, interesantnoj državi”, kazao je Pamuk.

Orhanovo ime ispisano u Parku pjesnika

Opština Bijelo Polje svoju zahvalnost turskom piscu Orhanu Pamuku iskazala je i ispisivanjem njegovog imena na ploči, a prema riječima predsjednika Žurića, to obilježje će vječno ostati kao istorijski trag posjete turskog pisca Bijelom Polju.

Takođe, predsjednik Opštine Bijelo Polje, nobelovcu Orhanu Pamuku, uručio je i sliku poznatog umjetnika Miomira Miša Vemića. 

Orhan Pamuk – zlatna nit savremene svjetske umjetnosti

Važnost posjete Orhana Pamuka istakao je i direktor bjelopoljskog Centra za kulturu, Abaz Dizdarević.

“Bijelo Polje je mala sredina, ali grad koji se može podičiti istorijatom pisane riječi, velikanima epskog stvaralaštva, književnosti i likovnog izraza. Zato i mislim da ova posjeta Orhana Pamuka, koji je zlatna nit savremene svjetske umjetnosti, nije slučajna, a mi smo mu na ovakvoj, izuzetnoj časti, beskrajno zahvalni”, zaključio je Dizdarević.

Podsjetimo, Pamuk je juče stigao u Podgoricu, gdje je svečano otvorio Deseti zimski salon knjige „Booka 2017“, a uručena mu je i međunarodna književna nagrada Književni plamen, koju su 2015. godine osnovali nobelovac Mario Vargas Ljosa i Izdavačka kuća Nova knjiga.

Autorka: Sanja Čujović

Foto: Vladimir Jelić, Darko Braič

Video: Vladimir Jelić

This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. 

BEZ SAGLASNOSTI REDAKCIJE ZABRANJENO JE PREUZIMANJE SADRŽAJA SA WEB PORTALA RADIJA BIJELO POLJE