Japanci na ulici često hodaju sa otvorenim kišobranom i kada nema ni kiše ni jakog sunca.

I dok se neki pitaju da li kradu sjenku prolaznika ili jednostavno vole dizajn, prava istina seže mnogo dublje u njihovu kulturu i vjerovanja.

Kišobrani kao „posude za duše“

Prema japanskoj animističkoj tradiciji, kišobrani, ili wagasa, nisu tek praktični predmeti. Vjeruje se da oni djeluju kao yorishiro - objekti koji privlače božanske sile i duhove. Kružno raspoređeni rebra kišobrana simbolizuju mjesto gde „duša“ može da se spusti, dok drška predstavlja stub ka nebesima.

Istorijski i politički značaj

Prvi kišobrani u Japanu pojavili su se između 9. i 11. vijeka. Tada nisu služili samo za zaštitu od vremenskih nepogoda, već su bili statusni simboli religijskih i političkih vođa. Elitne ličnosti koristile su ih uz pomoć slugu, a sami kišobrani označavali su moć i ugled onih kojima su pripadali.

Duhovni rituali i festivali

Na tradicionalnim festivalima japanski kišobrani imaju ulogu svetih obreda. Na Yasurai Matsuri u Kjotu ukrašeni cvetovima pomažu u liječenju bolesti, dok na Hakata Dontaku festivalu u Fukuoki prenose blagoslove zdravlja i sreće. Tokom Obon festivala na ostrvu Okinošima, mještani prave šarene konstrukcije od kišobrana kao dom za duše preminulih.

Kasa yokai - duh kišobrana

Kišobrani su čak inspirisali natprirodne priče. Kasa yokai su mitska bića u japanskoj folklornoj umjetnosti koja oživljavaju napuštene kišobrane. Ovi duhovi se pojavljuju u klasičnom djelu „Noćna parada bezbrojnih goblina“, podsjećajući da svaki voljeni predmet može zadržati energiju i dušu svog korisnika.

Izvor:Kolektiv

Tekst objavila:Ljilja Rabrenović