Jasenka Lalović:“ Gdje god ne treba prevodilac, govorimo jednim jezikom“

U okviru prvog „Bjelopoljskog salona knjige“ večeras je upriličena promocija romana "Zera Luče" istaknute crnogorske književnice Jasenke Lalović.

Peti po redu roman autorka je predstavila kao najintimniji do sada, roman koji, kako je istakla, istražuje teme identiteta, višegeneracijskih veza i ljudskih sudbina u mediteranskom okruženju.

Ona je kazala da je samo ime romana dugo tražila, te da je ovu knjigu pisala „od prvog slova svog prvog romana“.

„Čini mi se da je ona uporedo sazrijevala i to je nešto o čemu sam konstantno promišljala. Ta neka „zera luče“ je bila momenat gdje sam ja odlučila da se pokrenem iz jako teškog životnog perioda i uvijek sam se pitala što je to što nas pokrene. Znamo za mnoge floskule „kad padneš, pridigni se“. Naravno da ćemo se pridići, ali suština je ono što nas pokrene i daje volju da ustanemo i krenemo dalje ,to je ta Zera Luče. Ona je najsjajnija i najsnažnija kad nam je najteže“ kazala je Lalović.

Govoreći o jeziku u romanu, autorka je istakla da je pisan starošoltanskim, ikavicom, ekavicom, ijekavicom.

„Što se tiče ijekavice, dijalekt paštrovskog govora prati period od 90-ih godina 19. vijeka pa do danas. Mislim da sam, zahvaljujući mojim Paštrovkama koje su mi pomagale, uspjela da pratim promjenu jezika i pokažem koliko je jezik živ, koliko podnosi izmjene, posebno u digitalnoj eri i smatram da gdje god ne treba prevodilac, govorimo jednim jezikom“ kazala je Lalović.

Razgovor sa Jasenkom Lalović vodila je Magdalena Smolović.

Tekst:Vanja Šabanović

Foto:Vladimir Jelić