Novi roman svestranog umjetnika, muzičara i pisca Momčila Zekovića Zeka pod nazivom "Biblioteka ćutanja"promovisan je večeras u dvorištu Muzeja, a u okviru pratećeg programa 22. IFTO.

Kako je sam autor kazao, rečenice za knjigu je pisao kao da je slagao rečenice poput filmske trake te da je u knjizi osim  nekih ličnih momenata i momenata koji su vezani za sve nas koji živimo na ovom prostoru nadovezao, pripitomio u neku priču koja po nekom ima happy end po nekom je to početak svih naših padanja.

“Opisane su različite situacije koje su prećutane kod mene i kod čitaoca, u većini slučaja  sam se trudio da ogoljeno iznesem pred ljude, kojima će se  takvo štivo dopasti. Mislim da su me neki trenuci koje sam posvetio pisanju ove knjige razotkrili toliko da sam se osjećao i ponosno što sam skupio hrabrosti da sve to ispričam, a moram priznati da su ćutanja bolnija od udaranja glavom od zid. Tako da sam konačno otvorio jedan prozorčić, čini mi se kroz koji sam mogao makar komad tijela da uvučem i da pričam neku priču koja, računam, u jednom trenutku može biti i filmska” kazao je Zeković.

“Ovo jeste film, ali za čitanje, tako da pogledajte ovaj film” preporučio je na promociji jedan od recezenata knjige, dramaturg i književnik Obrad Nenezić.

“Ništa ne ćuti kao knjiga, a ništa ne galami kao njene riječi “Biblioteka ćutanja” ne smije da ćuti iako su knjige odavno eksponati, a riječi su samo kustosi i turistički vodiči, pa se i oni davnošnji klasici jedino prošetaju zahvaljujući brisanju prasine. Ali, svako od nasi ma nekog svog “Lovca u raži” ili “Diplomca” na nekom nosaču zvuka ili filma “Lolitu” neku matoru od dvadeset ljeta u inboksu ili spamu ili “Biblioteku ćutanja” malu istoriju ljubavi, ali veliku istinu o stradanju, kako čovjeka tako i emocija” kazao je Nenezić.

Književno veče obogaćeno je izvođenjem dvije upečatljive scene iz romana u igranoj formi, koju su izveli glumački par Milo Perović i Jelena Nenezić.

Tekst:Vanja Šabanović

Foto:Vladimir Jelić