Značaj napora za rješavanjem sporova van sudskog sistema, putem medijacije, potvrđen je brojnim međunarodnim dokumentima, a i u Crnoj Gori se radi na podizanju svijesti javnosti o prednostima procesa pregovaranja uz pomoć treće neutralne osobe, koja pomaže suprostavljenim stranama da postignu sporazum kojim se rješava spor, kazala je medijatorka Ervina Čikić.
Gostujući u emisiji “Besplatni pravni savjeti”, Radija Bijelo Polje, Čikić je istakla da građani nijesu dovoljno upoznati sa ovim institutom posredovanja, iako se on u Crnoj Gori primjenjuje već godinama.
“Početke primjene medijacije u našem sistemu vezujemo za početak rada Centra za posredovanje, koji je osnovan 2012.godine odlukom Vlade Crne Gore, na osnovu Zakona o posredovanju, usvojenom 2005. godine i izmijenjenom 2012. godine. Potom je, kasnijim izmjenama i donošenjem Zakona o alternativnom rješavanju sporova, preimenovan i naziv Centra, koji je djeluje kao pravna institucija i organizacija. Međutim, građani ni danas nijesu dovoljeno uspoznati sa postupkom medijacije, iako Centar za alternativno rješavanje sporova vodi intezivnu kampanju, kako bi se povećao stepen njegove primjene”, navela je medijatorka Čikić.
Ona je istakla da je medijaciju, kao način alternativnog načina rješavanja sporova, moguće primijeniti u svim sporovima, a u pojedinima, poput porodičnih, je i obavezujuća.
“Postupak medijacije, za razliku od sudskog, znatno je kraći, iziskuje manje novca i, ono što je posebno važno, vodi do dogovora koji je prihvatljiv za obje strane. Dakle, pruža mogućnost strankama da dođu do dogovora i rješenja koje je najbolje za njih, a sve to uz pomoć medijatora, koji, kao treće neutralno lice, koristeći se vještinama komunikacije, pokušava da im pomogne. Takođe, važno je napomenuti da medijator ne daje rješenja, već stimuliše stranke da pozitivno razmišljaju i postignu sporazum”, kazala je Čikić.
Naglasila je da je uloga medijatora posebno važna u porodičnim sporovima.
“Kada dobije tužbeni zahtjev za razvod braka, sudija na prvom ročištu upućuje stranke na posredovanje. Dužnost je sudije da upozna stranke sa postupkom posredovanja i da im ponudi listu medijatora, kako bi sami odabrali posrednika. Ukoliko do toga ne dođe, sudija piše novi akt i upućuje ga Centru za alternativno rješavanje sporova, koji kontaktira sa medijatorm sa liste prioriteta koji je došao na red. Potom, kada medijator dobije predmet, njegova dužnost je da se upozna sa njim, da pojasni strankama process medijacije, te da im ponudi sporazum. Ako je stranka saglasna, potpisuje se sporazum i dogovaraju sastanci, koji mogu biti zajednički i odvojeni. Cilj je da se dođe do najboljeg rješenja, a potom se sačinjava zapisnik sa kojima stranke moraju biti saglasne, a koji se dalje upućuje sudiji na uvid, koji ga potvrđuje, jedino interveniše ukoliko nešto nije u skladu sa zakonom. Taj zapisnik je vjerodostojan kao izvršna isprava, a cijeli postupak medijacije se mora završiti za 90 dana”, pojasnila je medijatorka Čikić.
Čikić je navela i da Centar za alternativno rješavanje sporova povremeno raspisuje javne pozive za obuku medijatora.
“Medijator može biti profesor, doktor, advokat, zapravo sva ona lica sa vsokom stručnom spremom, koja imaju minimum pet godina radnog staža u struci, jer medijator nije stalno zanimanje, već povremeno. Nakon obuke, koju sprovodi Centar za alternativno rješavanje sporova, dobijaju se sertifikati, a potom se Ministarstvu pravde podnosi zahtjev za dobijanje licence, koja važi pet godina. Međutim, ovaj posao zahtijeva konstatno usavršavanje I edukacije, prvenstveno zbog stranka, kako bi zaista pomogli da sporazumno riješe spor”, dodala je Čikić.
Autorka: Sanja Dulović
Foto i video: Vladimir Jelić
Tonska realizacija: Milan Knežević
Audio obrada: Sanida Kajević
BEZ SAGLASNOSTI REDAKCIJE ZABRANJENO JE PREUZIMANJE SADRŽAJA SA WEB PORTALA RADIJA BIJELO POLJE
