Miraš Martinović: Legende ne možete uništiti

U ljetnjoj bašti Porto Montenegra sinoć je, u sklopu Purgatorija, održana promocija najnovije knjige „Miraša Martinovića“ „Teuta – kraljica Ilira“,objavljene u izdanju Lokalnog javnog emitera Radija Bijelo Polje i JU Ratkovićeve večeri poezije.

O knjizi dobitnika međunarodne nagrade „Zlatni zmaj“ govorili su pisac i urednik izdanja Dragić Rabrenović, tivatski pjesnik Dragan Popadić i autor, a moderator večeri bio je Dragan Laković.

„Drago mi je da se ova promocija odvija u okviru veoma značajne tivatske i crnogorske manifestacije, kao što su Purgatorije. Mene Iliri opsjedaju već godinama. Mene interesuju narodi koji su izumrli. Nemam odgovor zašto, ali to jeste neka moja opsesija. Illiri su meni bliski i odabrao sam ih zato što su živjeli na ovoj zemlji. Teuta je pružila otpor Rimljanima. Ona je ratnica sveštenica jednog naroda, ličnost koja fokusira sudbinu tog naroda. Ona nosi sudbinu tog naroda. I ja sam 2002. počeo da se ozbiljno bavim istorijskim istraživanjima. Ali, istorija je dosta škrta. A meni je trebao istorijski okvir. I ja sam počeo da izučavam legende. Nigdje na jednom malom prostoru kao što je Boka, nema toliko legendi. Legende su meni bile nadahnuće. U legende ne ulazi osim onaj koji ima propusnicu za legende. A kad tamo uđete vi ste trajno prisutni. Zato je Teuta u svim tim legendama. Ona je vanrendo lijepa žena, koja opčinjava rimske armije. Da se ona pokorila ne bi bila interesantna. Rimljani nailaze na legende koje narod plete. Jedan narod se brani legendama. Ali, legende ne može uništiti. Ova knjiga ima veliku simboliku. U njoj se prepoznaje ovo vrijeme. Narod koji se brani legendama i legende koje pobjeđuju narod. To je poruka ove knjige. Ova knjiga je metafora otpora, priručnik otpora. Knjiga je dobila neku drugu dimenziju. Krajnje poglavlje govori o jeziku. Moja knjiga se završava oživljavavanjem tog jezika, kojeg šapuću prežvijeli u sjenci jednog srušenog hrama“ – istakao je Martinović.

„Knjiga je objavljena u sklopu regionalnog festivala fantastične književnosti Refesticon, a u izdanju Radija Bijelo Polja i JU Ratkovićeve večeri poezije. Ponosni smo na to što smo objavili ovu knjigu i što možemo da sarađujemo sa našim istaknutim piscem. Martinović je i dobitnik naše nagrade Zlatni zmaj. Hvala ljudima iz Centra za kulturu Tivat koji su prepoznali da u sklopu Purgatorija predstavimo ovu knjigu. Jedan od ciljeva festivala Refesticon je afirmacija mladih autora, reafirmacija djela istaknutih pisaca iz našeg, ali i pisaca koji su izuzetno prepoznati u savremenoj Crnoj Gori, kao što je Miraš Martinović. Početna ideja je bila da se objavi reizdanje knjige o Teuti, jer je tema prošlogodišnjeg festivala bila Iliri. Nekako smo nepravedno zapostavili tu civilizaciju, postepeno je zaboravili, makar mi na sjeveru. A osjećamo taj dah koji dolazi iz prošlosti. Miraš je i začetnik te teme u Crnoj Gori. Postoje nalazišta, atrheološke iskopine i nalazi, ali ne postoji dovoljno knjiga o Ilirima. Miraša je ta tema pronašla“ – istakao je Dragić Rabrenović.

 

„Mitovi su čudna pojava. Mogu da opterećuju, a mogu da inspirišu. Zavisi od vas. Miraš Martinović, koji nam se predstavlja sa novom knjigom „Teuta – kraljica Ilira“ nema dilemu. Njega mitovi inspirišu, on ih oplemenjuju i stvara nove priče. Za to vam treba čisto srce i otvoreni um. Oni drugi, koji to nemaju, zloupotrebljavaju mitove, oni im koriste kao izgovor za osvajanje i porobljavanje. Tad mitovi postaju okovi koji sve nas vuku na dno. Dakle, da ne bude zabune – mitovi su dobri, neki, ljudi nisu. To nam pokazuje istorija.

„Iliri, to zagonetno i ponosno pleme, sa svojom kraljicom hrabro su se suprostavili Rimskoj imperiji. Rimljani ih smatraju varvarima. Zašto? Zato što imaju svoje bogove i što brane svoje domove. Rim je postao velik osvajanjem tuđih teritorija. Ko je tu civilizator a ko varvarin? U Miraševom čitanju Iliri postaju sinonim za one koji brane svoje. Po cijenu svih žrtava. Miraš nas uvijek iznenadi novom knjigom. Ne temom, no svježinom misli. Mnogo puta ispričane priče on donosi na svoj način. On osluškuje zvukove prošlosti, njemu stare zidine nešto pričaju. Kao klesar on iz kamena izvlači, ne skulpturu, no priču. Zanimljivu, sadržajnu, poučnu. Kao što je ova knjiga“ – rekao je Dragan Popadić.

 

Izvor i foto: Radio Tivat