Ljiljan, poznat i kao krin, je vjerovatno jedini cvijet na svijetu koji u sebi objedinjuje vladarsko, dostojanstveno držanje, strastveni, gotovo opojni miris, a ipak uspijeva da zadrži i svoju urođenu nježnost i nevinost. Baš zbog ovakvih svojih karakteristika, ljiljani su oduvijek važili za simbol milosrđa i bezuslovne ljubavi. Pored očigledne ljepote kojom prosto zrači gotovo svaki predstavnik ove vrste, u direktnoj su vezi i sa nadom, vjerom, plodnošću i rađanjem. Zato i ne čudi što se upravo za ljiljan često koristi i naziv rajski cvijet.
Ljiljani su danas podjednako zastupljeni u gotovo cijelom svijetu – ima ih i u Evropi, Aziji i Sjevernoj Americi, iako je istorijska činjenica da su za ovaj cvijet dobro znali i Stari Grci, Rimljani i Egipćani. Simbolika je, uprkos vremenu, ostala ista. Beskrajna dobrota, sreća, besmrtnost i spasenje, sve ovo spada u nadležnost ljiljana. U Staroj Grčkoj bio je posvećen Zevsovoj saputnici i vrhovnoj boginji Heri, zaštitnici braka i potomstva. U Rimu je važio za cvijet boginje Venere, koja je, kako legenda kaže, bila toliko opsjednuta ljiljanima da im je čak zavidjela na ljepoti. Zbog toga je, kako u grčkoj, tako i u rimskoj mitologiji, ljiljan važio i za simbol požude odnosno seksualnosti. Kada je riječ o Aziji situacija je nešto drugačija, pa je za budiste ljiljan oduvijek predstavljao znak brige, milosti i saosjećajnosti, ali i izobilja, plodnosti i bogatstva.
Ipak, čini se da je ljiljan svoj najveći trag ostavio u hrišćanstvu, pa ne čudi što se metafore vezane za ovaj cvijet javljaju se na više mjesta kako u Starom tako i u Novom zavjetu. Hrišćani širom svijeta u ljiljanu (posebno bijelom, koji je ujedno i najpopularniji) vide bezgrešnost, čistotu, čednost, pa i lik Djevice Marije. Štaviše, smatra se da svaki dio ovog cvijeta nosi po neki atribut Isusove majke: lišće ljiljana reprezentuje njenu skromnost, stabljika je simbol njene vjere i pobožnosti, dok su beli cvetovi znak njene nevinosti i bezgrešnog začeća.
Iz svega navedenog nije teško zaključiti da je ljiljan u osnovi cvijet spiritualnosti i beskrajne vjere u ono univerzalno Dobro. U njemu je oslikana svaka čovjekova nada, svako dato obećanje, svaka riječ molitve. U njemu vidimo onu najskriveniju, najemotivniju stranu Mjeseca, važi za izuzetno jak lunarni simbol, pa odatle, sasvim logično, predstavlja i sve žene ovog svijeta. Simbol je trudnica, majki, ali i svih onih koji svojom pažnjom, strijepnjom, brigom i požrtvovanjem svakodnevno usrećuju one kojima je pomoć i zaštita preko potrebna. Nezaobilazan su cvijet na svakoj ceremoniji vjenčanja, pa se uzimaju i kao simbol braka, ali i partnerstva i svih onih veza koje odolijevaju kako iskušenju, tako i vremenu.
Na kraju, par riječi o bojama.
Bijele ljiljane poklanjamo onda kada želimo da naglasimo nečiju dobrotu i neiskvarenost, na ovaj način direktno dajemo do znanja da smatramo da je osoba iskrena, a da su naše namjere časne i bez skrivenih motiva. Često se upravo zbog toga daruju porodiljama, i prenose našu želju da beba, baš kao i novopečena mama, bude lijepa i zdrava. Crveni ljiljani su znak ljubavi, oduševljenja i pažnje, dok su narandžasti znak sreće i radosti. Ružičasti se vezuju za bogatstvo, prosperitet, mladost i živahnost, dok se takozvani tigrasti ljiljan uzima kao znak ponosa. Najmanje popularna boja je žuta, za koju se vjeruje da (osim radosti) simboliše i njeozbiljnost, bježanje od obaveza, pa čak i ljubomoru.
Izvor i foto: Cdm
Tekst objavila: Ljilja Brajković
