Riječ namćor koristimo kada želimo da opišemo osobu koja je loše volje. U našem je govoru još od turskih vremena jer smo je upravo iz turskog jezika usvojili. Nastala je iz riječi nankör, i odnosi se na osobu koja ne zna da cijeni so i hljeb i koja je neblagodarna.

Po našem, označava svađalicu, zakeralo, zadrtog i mrzovoljnog čovjeka kojem nikada ništa nije dobro, i u svemu i svakom traži manu. Namćori obično od rane mladosti na čelu imaju boru baksuzluka, koja oslikava njihov karakter.

To je ona bora, vertikalna, iznad nosa, u predjelu između očiju koja se javlja zbog stalne namrštenosti, onda kada se i lice pridruži njegodovanju njegovog uma.

Namćor je sklon svađi, stalno nešto kritikuje, pridikuje, “zvoca”. Po pravilu nema prijatelja, jer ko bi volio da se druži sa takvom osobom? Ništa mu ne može izmamiti osmijeh i milinu srca i lica: ni malo dijete, ni ptičica, ni muzika. To su osobe koje do pode mrze cio svijet, a od podne i sebe.

Svakako, život će Vam biti ljepši i mirniji ako namćore izbjegavate u širokom luku i ako se okružite vedrim, nasmijanim i duhovitim ljudima.

Izvor i foto: Cdm

Tekst objavila: Ljilja Brajković