Bogati Britanci neki su od prvih koji su pokazali interesovanje za ljenčarenjem na plažama, a krajem 19. vijeka započela je era javnih kupališta.

U to su vrijeme ljudi prepoznali ljekovita svojstva mora i sunca, kao i opuštanja u prirodi.

Britanci su prema preporukama ljekara odlazili na more, pogotovo oni koji su zaključili kako su mnogo slabiji od radničke klase koja je bila mišićava i preplanula jer je provodila dane na suncu, naporno radeći.

Jedno od prvih ljetovališta pojavilo se na istočnoj obali Engleske u malom gradu Skarborougu kod Jorka. Osim slabašnih Britanaca plaže su posjećivali i umjetnici koje su morski prizori nadahnjivali da stvaraju. Tada su pokrenute i prve plivačke škole, i na moru, i u rijekama poput Temze i Seine.

Ipak, na početku ere kupanja na moru nije bilo nnogo ljudi koji su plivali i sunčali se. Na plaže se dolazilo zbog druženja, šetnje, odaranja na svježem vazduhu i tek povremeno se “umočiti” kako bi se izliječile bolesti. Igrale su se društvene igre, veslalo se, loptalo u moru i budile su se nove ljubavi. Ljudi, zakopčani do vrata, koji su nerijetko dolazili s konjima, na plaži nisu bili neuobičajen prizor.

Krajem 19. vijeka žene su se kupale u pamučnom kupaćem odijelu. Strani gosti nisu gledali s odobravanjem na naviku lokalnog stanovništva da u more ulazi u vešu ili bez odjeće. Tada nije, kao danas, bilo važno skidati kile prije ljeta jer se pivski stomak, ili neki drugi “dodatak” mogao sakriti ispod odjeće.

Izvor i foto: Cdm

Tekst objavila: Ljilja Brajković