Da li su divovi bili ljudi, bogovi ili vanzemaljci

U mnogim krajevima svijeta postoje legende i mitovi koji na sličan način opisuju divove, a vjerodostojnost ovih priča do sada je pokušalo da potvrdi više istraživača. Međutim najveći problem uvijek je predstavljao nedostatak konkretnih materijalnih dokaza.

Osim toga, razni mitovi ne poklapaju se baš u potpunosti. Proučavajući razne izvore koji pominju postojanje divova istoričarka dr Harijet Fišer Vud došla je do zapanjujućeg otkrića.

DIVOVI: MATERIJALNI DOKAZI

Dugi niz godina dr Vud je proučavala mitove i legende vezane za divove širom zemaljske kugle, a najviše materijala sakupila je u južnoj Evropi, sjevernoj Africi, Americi i dalekim predjelima Okeanije. U želji da nađe materijalne dokaze koji bi potvrdili da su u pradavna vremena na zemlji živjeli divovi, pretražila je arhive više stotina muzeja, došavši tom prilikom do saznanja da se već stotinama godina svuda po svijetu otkopavaju velike “ljudske” kosti. Najviše nalaza pronađeno je u Sjevernoj Americi. O njima su napisani brojni članci, a većina “eksponata” može se pronaći u inventarima muzeja i uglavnom nikada nisu bili izloženi.

Na primjer, 1891. godine u Arizoni su otkopali jedan ogroman kameni kovčeg iz koga je izvađen ljudski kostur dugačak 380 cm. Na žalost, starost nalaza ne može se tačno odrediti, a kostur se i dan-danas čuva u lokalnom muzeju gradića Kritenden.

                                                                                Foto: Cdm

Nekoliko decenija prije ovog događaja u pustinji Nevade pronađeni su okamenjeni otisci ljudskog stopala duži od pola metra! Godine 1833. u Kaliforniji kod Lompok Ranča nekoliko vojnika otkopalo je kostur dugačak oko 380 cm. “Čovjeka-diva “okruživalo je” ogromno oružje i ukrašene morske školjke. U lobanji je bilo dva reda zuba. Godine 1888. u junu, deset kilometara južno od Čatfilda u Minesoti u blizini jednog brežuljaka pronađeno je sedam ostataka “ljudi” visokih između 240 i 250 cm. Njihova čela bila su povijena unazad, a cijela lobanja bila im je izdužena.

U jednoj zabačenoj kotlini u švajcarskim Alpima 1941. godine iskopan je kostur dugačak 340 cm, prekriven bronzanim oklopom.

Zbog daljeg proučavanja (a vjerovatno i radi dokazivanja superiornosti arijevske rase) nalaz je prebačen u Njemačku gdje mu se, nažalost, tokom Drugog svjetskog rata gubi svaki trag. Ipak su o pomenutom otkriću sačuvane knjige ilustrovane orginalnim fotografijama, ni najveći skeptici ne mogu da opovrgnu postojanje ovih divova. Orginalni materijal i dan-danas se nalazi u Berlinskom muzeju istorije, ali u skladištu, te je dostupan samo rijetkim istraživačima.

LEGENDE O DIVOVIMA

Dr Vud u svojoj knjizi pominje nalaze kostura preko stotinu divova o čemu danas postoje samo pisani tragovi, ali ona ih smatra vjerodostojnim dokumentima i zaključuje da su na teritoriji Evrope, Amerike i Afrike u praisrorijskom vremenu živjeli divovi.

Sljedeći korak u proučavanju mitskih stvorenja svakako je upoznavanje narodnih vjerovanja, legendi i predanja, koja postoje u svim civilizacijama i narodima širom naše planete. Dr Vud je pomoću istoričara književnosti i etnologa legende i predanja svela na tri osnovne vrste.

Prema drevnom jevrejskom predanju zapisanom u Starom zavjetu “sinovi Boga poslani su na zemlju da pod vođstvom Azazela budu čuvari i predvodioci čovječanstva”. No, ovi anđeli poprimivši ljudsko obličje ubrzo su podlegli raznim grijesima i počevši da maštaju o smrtnim ženama i vodivši ljubav sa njima, zgriješili su. Grijeh ih je sve više vezivao za zemlju tako da su na kraju bili nemoćni da odbace svoje fizičko biće i vrate se u svoj duhovni svijet.

U početku su spopadali samo mlade djevojke, ali kasnije su prešli na starije žene, muškarce pa i na životinje. Iz ovih neprirodnih veza nastali su divovi, odnosno, Nefilim (onaj koji je pao). Počinivši stravične zločine na kraju su postali ljudožderi. Tada Bog odluči da napravi veliki potop ne bi li očistio zemlju od svakojakog “šljama”.

U mitovima koji su nastali u antičkoj Grčkoj spominju se jednooki Kiklopi, Titani i zmijoliki Gilgasi, ali njihovu anticipaciju nalazimo u asirsko-vavilonskoj književnosti, u čuvenom “Epu o Gilgamešu”. Svi oni neodoljivo podsjećaju na već pomenuti biblijski spis o palim anđelima.

Treća vrsta predanja odnosi se na predanje andskih Indijanaca. Legende o divovima zapisao je asteški hroničar Itlil Ksočitl koji tvrdi da su prvi stanovnici ove zemlje bili divovi, stravična stvorenja koja su činila nevjerovatne zločine i bili su neprijatelj svakog znanog naroda. “Ali, i njima je došao sudnji dan kada se priroda preobratila, mora su izašla iz svoga korita, a planine se pretvoriše u goruće vulkane. Probuđeni bogovi zauvijek su ih izbrisali sa lica zemlje.”

IZNENADNI NESTANAK DIVOVA

Bića ogromnog rasta i nevjerovatne snage svojim natprirodnim moćima pokorila su narode koji su živjeli u njihovoj okolini, ukrotili su sile prirode, napravivši zastrašujuće građevine od stijena. Svjedočanstva o ovim grandioznim stjenovitim građevinama za divove i danas se mogu vidjeti u gradu Tiahuanako ili u drevnom gradu Maču-Pikču.

                                                                             Foto: Cdm 

Mada nekoliko građevina bez ikakve sumnje ukazuje na arhitekturu drevnih Inka, druge građevine koje u svojoj osnovi imaju stene zatečene na mjestu izgradnje, pokazuju znake ciklopsa zbog svog položaja, dok su građevine koje leže na stjenovitoj osnovi sačinjene od ogromnih stijena ukazujući na to da je Maču-Pikču dijelom izgrađen vještinom nekog nepoznatog drevnog naroda. Ruševine ukazuju da je taj narod svojim megaliktičkim građevinama pokušao sebi da napravi vječni spomenik. Ove građevine još jedan su dokaz o postojanju divova.

                                                                         Foto: Cdm

Nakon svega dr Vud je ostalo samo to da ustanovi odakle su došla ova divovska stvorenja i pošto već postoje brojni dokazi o njihovom postojanju, zašto su oni odjednom nestali.

“Zadnjih decenija stvorene su teorije po kojima se nastanak divova može povezati sa postojanjem vanzemaljskih bića i njihovim seksualnim zastranjivanjima ili njihovim genetskim inžinjeringom”, kaže profesorka i dodaje: “Zastupnici ove teorije često se pozivaju na prastare mitove koji kazuju o posjetama vanzemaljskih bića zemlji. Prema najvećem broju tih mitova, došljaci sa drugog svijeta dočekivani su veoma srdačno i smatrani su za bogove. Oni su stupali u polne odnose sa zemljanima te su iz tih veza stvareni nadljudi, odnosno, titani ili divovi. Ko zna, možda je neki vanzemaljski vasionski brod stvarno doživio “brodolom”, a njegovi putnici zauvijek su ostali među nama”.

Izvor: Cdm