Kada roditelji treba djetetu prvi put da daju džeparac, suočeni su sa pitanjima koliko je novca dovoljno, ali i šta će dijete na kraju kupiti.

Imati džeparac za dijete je takođe određena vrsta škole u kojoj se samostalno uči odgovornosti prema novcu.

Koliko će dijete dobiti novca, to zavisi od odluke svake porodice i to je lična stvar koliko roditelj može izdvojiti. Ali, džeparac svakako treba uvesti jer štedeći, planirajući i raspoređujući novac dijete uči da ima zdrav odnos prema novcu.

Kada dati džeparac

Neki psiholozi i ekonomisti zagovaraju početak davanja džeparca već u predškolskom uzrastu. Ipak, svi smatraju da djeca mogu samostalno raspolagati novcem tek u višim razredima osnovne škole. Dok djeca ne savladaju prva znanja i iskustva o novcu, ne mogu samostalno raspolagati novcem.

Kada jednom dijete dobije svoj novac, roditelji nemaju pravo njime raspolagati ili određivati kako će ga dijete potrošiti jer tada džeparac gubi svoj smisao. Ako mu taj novac s povjerenjem prepustite, dijete može shvatiti zašto je uopšte dobro štedjeti, kako štedjeti, kako raspoređivati novac, cijeniti novac…

Da bi dijete shvatilo smisao džeparca, izbjegnite ove greške:

- Koristite džeparac kao nagradu. Smisao džeparca nije da ga dijete treba zaraditi dobrim ponašanjem ili radom. On neka bude fiksan i držite se tog dogovora.

- Kažnjavati dijete povlačenjem džeparca ili smanjenjem iznosa. Dijete računa na taj novac, možda i planira. Greške koje je možda napravio nemaju veze s džeparcem.

- Tražiti račune ili zapisivati djetetove troškove.

- Procjenjivati koliko su stvari koje je dijete kupilo dobre ili loše riječima "pametno","suvišno", "glupo"…

- Davati prevelike iznose džeparca da dijete uopšte ne može osjetiti šta znači štedjeti, niti praktikovati štednju.

- Ispunjavati mu svaku želju, pored džeparca koji ima.

- Iskriviti svrhu džeparca (npr. dijete kupuje školsku opremu, torbu ili papuče), dakle stvari koje su mu neophodne. Naravno, zapitaćete se šta napraviti ako dijete ima posebno "skupe" zahtjeve? O skupim robnim markama ili nečemu što dijete baš mnogo želi, a ujedno mu i treba, slobodno neka na vaš dio nadoda svoj dio ušteđenog novca.

- Prisiljavati dijete na štedljivost. Mora samo naučiti kroz praksu. Ako prebrzo troši džeparac, nemojte mu nadopunjavati kasicu jer je poenta u tome da osjeti šta znači čuvati novac za ono što želi, a ne da ga troši bez plana.

Izvor:Nezavisne novine