Već decenijama Đorđe Balašević važi za jednog od omiljenih umjetnika na prostoru bivše Jugoslavije. Nekada osporavan, ali uvijek okružen velikim brojem poštovalaca. Neki vole njegovu muziku, neki pisanje, a zgrabio je i nekolicinu ljubitelja filma budući i da se i u rediteljskoj profesiji snašao kao i u muzičkoj.

“Ni pored svih do sad snimljenih pjesama, ni jedan jedini put, ispunjavajući formulare na nekom šalteru u opštini, nisam sebe proglasio muzičarem, tako da me ni učešće u jednom filmu neće zablesaviti, da se smatram rediteljem ili scenaristom. Sve ove godine bilo je mnogo lakše odrediti šta nisam, posebno kad su se dodjeljivale nagrade. Tada bi pjevači govorili da nisam pjevač nego pjesnik, i gurali me u druge kategorije, književnici bi se zgražavali i tvrdili da nisam ni njihov i usmjeravali nazad, na estradu, pogotovu kad se pojavio i prvi roman, ali publika, na sreću, nikad nije insistirala na tome. Za njih je ono „Balašević“, a deleko češće i samo „Đole“ bilo dovoljno objašnjenje”, priča Balašević.

“Sebe sam ponekad nazivao Samoukim Velikanom, što moram naglasiti kao šalu, zbog zabrinjavajućeg broja likova koji nemaju smisao za humor, i kojima se znaci navoda moraju crtati crvenom olovkom. Nisam imao neke uzore, a još manje sam primjećivao da usput učim neki zanat, sve sam radio sve osim par autorskih greškica prouzrokovanih početničkom vrtoglavicom na estradnom ringišpilu”, navodi slavni Vojvođanin.

Izvor:Cdm