Kvalitetno provodite vrijeme s djecom

Brz tempo života ne ostavlja roditeljima dovoljno vremena da se posvete djeci pa većina njih osjeća krivicu zbog toga.

Međutim, ruski pedijatar dr Jevgenij Komarovski tvrdi da je bitnije da vrijeme koje provedemo sa djecom bude kvalitetno iskorišćeno iako je kratko.

Realnost je takva da kada dođu s posla, roditelji prvo sređuju stvari po kući i sa djecom razgovaraju tako što postavljaju pitanja i ne sačekaju odgovor, a djeca vrlo dobro prepoznaju kada ih ne slušamo s punom pažnjom. Zato je generalna preporuka dječjih psihologa da dopustite djeci da govore o sebi, o tome šta vole da rade, o njihovim brigama. To će pomoći u izgrađivanju atmosfere povjerenja i prihvatanja. Nakon povratka sa posla zato prvo sjedite i porazgovarajte. Ispričajte im šta se vama desilo tog dana, a zatim ih pitajte kako su oni proveli svoje vrijeme dok vi niste bili tu.

Na ovu temu nedavno se oglasio poznati ruski pedijatar dr Jevgenij Komarovski. On je istakao da 20 minuta dnevno provedenih u prisnoj komunikaciji, razmjeni iskustava, u atmosferi zainteresovanosti za djetetov život jeste sasvim dovoljno da dijete osjeća da ga vole i da ne mogu bez njega oni koji njemu mnogo znače.

“Dakle, 20 minuta dnevno od tate i 20 minuta od mame je sasvim dovoljno za normalno psihološko stanje djece. Nikada se neću složiti da zaposlen čovjek ne može da izdvoji toliko vremena”, navodi pedijatar.

Čini vam se da je ovo malo? Evo šta psihoterapeut Svetlanka Knežević misli o ovoj tvrdnji.

“Slažem se da je važnije kako roditelji provode vrijeme sa djecom, nego koliko. Svjedoci smo da je na količinu vremena za porodicu uticalo ne samo duže radno vrijeme, već i mobilni telefoni i kompjuteri. Mladi roditelji mnogo vremena provode na ovim spravama i kad su sa djecom. Tako su oni mirniji zato što su sa djecom, a u stvari nema kontakta, ni bliskosti. U novije vrijeme roditelji u gradovima vode i sasvim malu djecu na mnoge aktivnosti, kao što su sport, jezik, crtanje, gluma… Oni veliki dio vremena provode vozeći se sa djecom po gradu i na taj način opet gube na kvalitetu provedenog vremena”, objašnjava psihoterapeut Svetlanka Knežević.

Ona ističe da, iako novija istraživanja pokazuju da djeca u predškolskom uzrastu mogu mnogo više da nauče nego što se ranije mislilo, strane jezike, da čitaju, pa čak i matematiku, za učenje nije potrebno voditi djecu u školice, već je mnogo bolje da roditelji uče s njima kroz igru.

“To zahtijeva posvećivanje djeci i bavljenje njima. Sport je svakako zdrav i neophodan, ali roditelji mogu da vježbaju sa djecom u kući ili u prirodi dok su u predškolskom uzrastu, a tek kasnije da ih vode kod profesionalnih trenera. Kako djeca odrastaju tako se smanjuje vrijeme koje roditelji treba da provode sa njima i tek tada oni mogu da se bave svojim hobijima ili da se druže više sa prijateljima”, savjetuje psihoterapeut.

Koliko god vremena da ste zajedno, ukoliko radite nešto što i vama i vašem mališanu pričinjava zadovoljstvo, to vrijeme je dragocjeno. Nije strašno i ako nekad u toku dana provedete sa njim samo pola sata – ako ste poslije tog vremena i vi i dijete srećni i ispunjeni. To je svakako bolje nego da provedete dan tako da svako za sebe nešto radi, ne obraćajući pažnju na onog drugog – vi zatvoreni u kuhinji ili radnoj sobi, dijete gledajući crtane filmove cio dan.

Roditeljska pažnja kao izraz ljubavi neophodna je djeci za normalan razvoj. Svako dijete kojem nedostaje prava pažnja od strane roditelja pokazaće to na sebi svojstven način. Na roditeljima je da te znakove na vrijeme uoče i da na njih odreaguju na adekvatan način, pažnjom, a ne kaznom. Naučite da tumačite ponašanje svog djeteta i saznajte šta da uradite da biste ga smirili.

“Roditelji treba da njeguju u sebi želju da budu sa svojom djecom, a ne da to doživljavaju kao obavezu. Obaveza izaziva otpor, a otpor neispunjenje, osjećanje krivice i tu niko nije zadovoljan. Ako se neko nađe u ovom krugu, treba da mijenja nešto u životu”, ističe psihoterapeut.

Četiri znaka da je djetetu potrebna pažnja

Dijete je često neposlušno – To možda ukazuje da se osjeća ignorisanim. Zajedničko vrijeme na podu će mu pokazati da ne treba da se ponaša neposlušno ili agresivno da bi bilo vidljivo u porodici. Dok ste sa djetetom, shvatiće da vam je stalo do njega, a možda i otkrijete pravi uzrok takvog ponašanja.

Dijete je često plačljivo ili je jako “ljepljivo” za roditelje – To može ukazivati na njegovu nesigurnost. Svakodnevno, pola sata nepodijeljene pažnje uvjeriće dijete da je voljeno i sigurno u okrilju svoje porodice i pomoći će mu da povrati samopouzdanje.

Dijete često udara, vrišti i pokazuje druge znakove bijesa – Kroz igre pretvaranja ili razgovor, ono će naučiti da postoje i adekvatniji načini izražavanja ljutnje.

Dijete se teže snalazi u novim situacijama – Na primjer, kada pođe u vrtić ili školu, pri prelazku iz roditeljske u svoju sobu i slično.

Izvor:CdM