Pjevač se osvrnuo na najteže trenutke u životu, kada je sa 16 godina ostao bez oca, te podijelio da ga i dalje boli što svoje uspjehe nije mogao da proslavi sa njim.
Bojan Marović otvorio je dušu o teškom odrastanju i po prvi put ispričao da mu je otac Darko preminuo tako što je izvršio samoubistvo. On je objasnio da ni nakon 21 godine nije uspio da se pomiri sa njegovom smrću.
- Nisam stigao nikad da mu kažem toliko stvari koje bih mu rekao. Mislio sam da ćemo biti jako matori kad budemo pričali o svemu. Mene su moji roditelji dobili jako mladi, tako da kad sam ostao bez oca nisam izgubio samo tatu, već i prijatelja - započeo je Bojan sa suzama u očima te pojasnio šta se zapravo dogodilo kobnog dana:
- Moj otac se ubio. To je bio trenutak, to nije bilo planirano. Ali, ja znam da on to nije htio, to je prosto bio trenutak slabosti. Svi ih imamo, kad ti je muka od svega. Kad sam ga sahranjivao i spuštao u zemlju tada je otišlo pola mene. Nikad se nisam oporavio od toga. Laž je da vrijeme liječi rane. Ne liječi, samo to stavi negdje tamo. Mnogo puta sam dolazio na njegov grob i pričao šta me muči. U početku se jesam pitao zašto i kako je došlo do toga da sebi oduzme život, ali kako godine idu shvatiš to je tako moralo biti. Neko bi krivio boga, ali nema veze on sa tim, to je samo tvoja odluka. Ništa nije ukazivalo da bi mogao da digne ruku na sebe, nikada. Zato je i bio grom iz vedra neba kada se to dogodilo, a zamisli samo kako boli nakon toga. Bio sam malo ljut neko vrijeme, jer sam smatrao da je trebalo da bude uz mene, ali sam mu oprostio sve.
Pjevač je istakao da mu je najteži trenutak bio kada je pobijedio na “Sunčanim skalama”, ali njegov otac nije mogao to da vidi.
- Na festivalu sam zaplakao ne zato što sam pobijedio ili dobio nagradu, već što sam vidio prazno mjesto pored majke i kume. To me je razvalilo. Sišao sam do majke i plakao kao nikad u životu. Samo sam joj rekao: “vodi me odavde, ovo nije za mene”. I dalje to mislim, muzika jeste to je jedno, ali šoubiznis nije. Ne mogu da budem gad i nevaspitan, drugačije sam baždaren. Moja životna borba tek tada počinje, sa 18 godina. Morao sam da preuzem ulogu oca i da se borim sa svim nepravdama koje su me zadesile. Ali sam u međuvremenu shvatio da je život velika borba i da ne možeš drugačije nego da se boriš. Od oca sam naučio da se gard nikad ne spušta, jer je život takav. Moraš da pokažeš bradu, da ustaneš i ideš daje - istakao je pjevač u emisiji “Preživjeli” na K1, te se osvrnuo na period kada je postao popularan, ali nije imao novca ni za sendvič:
- U Beograd sam došao 2003. godine, imao sam ugovor sa producentskom kućom. Na svim mogućim tržnim centrima je bio moj poster, ljudi su me salijetali na ulici, bio sam najtraženiji izvođač, a nisam imao dinara u džepu. Sjećam se, dođem sa nastupa i kažu mi sjutra ćemo ti dati novac i nikad ga ne dobijem. Kasnio sam da platim kiriju, zagrijevao sam bajat hljeb toliko puta da bi se zapalio u mikrotalasnoj. Sjećam se da sam imao tri mjeseca oko 40 nastupa, jedan za drugim, a završio sam tako što sam jeo ostatke sendviča drugog čovjeka. Dešavalo se da se probudim ujutru i nemam od čega da kupim doručak. Onda izađem na ulicu i ljudi se slikaju sa mnom, a ti samo moliš boga da ne sretneš nekoga da moraš da ga pozoveš na kafu, jer nemaš kako da je platiš. Danas se toga ne stidim, jer je to trnje koje je moralo da mi načne kožu i da shvatim da zbog muzike treba krvariti. Tada sam bio ponosan da ovo sve kažem, tek posle 20 godina sam riješio da ispričam istinu, jer na estradi ne smiješ da ćutiš. Oduvijek sam se razlikovao od estrade i zato i nisam za šoubiznis. Samo sam želio da budem jedan običan momak iz kraja i danas se tako ponašam. Nikad nisam žudio za skupim stanovima, kolima, već sam želio da imam novca da bih uložio u muziku. Nikad se nisam bahatio, jer sam tako vaspitan. Tad na početku nisam želio da sjedim po kafićima, nisam izlazio u grad, na nastupe sam nosio knjige, to me je držalo budnim i trezvenim, a ne estradne priče. E to me je na kraju i koštalo i zato sam bio toliko puta opljačkan od strane menadžera.
Na “Skale” sam otišao sa 15 eura u džepu
Bojan je otkrio kako niko nije vjerovao u njegov uspjeh, te da su mu čak sa “Sunčanih skala” poručili da je njegova pjesma glupa.
- Prvo su me odbili za festival, rekli da je pjesma jako glupa. Međutim 10 dana pred festival su me opet pozvali i rekli da sam prošao. Mama me je odvela na pijacu kod jednog lika koji je valjao italijansku robu i tu sam se obukao. Samo sam joj rekao: “budu li se ljudi sprdali sa ovim što si mi kupila, stvarno ću da se iselim iz Podgorice od sramote”. Prvo nisam ni htio da idem, te sam u poslednjem trenutku prevagnuo. Sjeo sam na autobus sa svega 15 eura u džepu i otišao za Herceg Novi. Tamo su me naravno dočekali kao klasičnog balavca, nisu ni imali sobu do poslednjeg trenutka za mene. Međutim, kad sam odradio probu, znao da ću pobijediti i tako je i bilo.
Izvor i foto:Kolektiv.me
Tekst objavila: Jasminka Mulić