Premijer Duško Marković kazao je da je razočaravajuće sve ono što se u Crnoj Gori dešavalo u posljednjih mjesec od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti u crnogorskom parlamentu.

To, kako je rekao, nije bio samo otpor zakonu, već je sve preraslo u obračun sa Crnom Gorom i njenim institucijama i pravom da suvereno država odlučuje o unutrašnjim pitanjima.

"Taj atak i neviđenu propagandu, nosili su je akteri unutar zemlje, ali najdrastičnije i najbrutalnije akteri iz susjedne Srbije", rekao je Marković u Jutarnjem programu TVCG.

Paljenje crnogorske zastave u Beogradu je, kaže, jasan odnos o državi Crnoj Gori i njenom pravu da suvereno odlučuje o unutrašnjim pitanjima.

On je ocijenio da period rada na zakonu nije bio kratak. "Nije bio ni pola godine, ni godinu, niti se o njemu govorilo samo onih nekoliko dana pred Skupštinu. Zakon na radu počeo je prije pet godina, bio je veoma inkluzivan. Sjećate se i javnih rasprava širom Crne Gore", podsjetio je premijer Marković.

 Vlada, kaže, nema odgovornosti, te da su neutemeljeni prigovori da nije bilo prilike da se javnost upozna sa zakonom. Mitropolija, ponovio je, želi da bude van pravnog sistema Crne Gore.  "Samo sam ja po osnovu ovog zakona imao pet, šest razgovora direktno sa mitropolitom Amfilohijem i njegovim sveštenstvom", rekao je Marković.

Navodi i da je tokom susreta s mitropolitom bilo dijaloga, te da nijesu u pitanju bili formalni razgovori.

U kampanji koja je dolazila iz Srbije od srtrane zvaničnika i opozicionih predstavnika, te medijski pritisak, na sceni je, kaže bila, skrivena kampanja protiv zakona koju je sprovodilo sveštenstvo Mitropolije crnogorsko-primorske "na neduhovan način".

"U kojem se prijetilo pravoslavnim crnogorskim vjernicima da ne podržavaju zakon, da ne stoje iza vlasti koja ga je predložila jer će ne samo oni, nego čitave porodice biti proklete i izopštene iz pravoslavlja", rekao je Marković.

Govoreći o tome plaši li se takvih poruka i je li mu neprijatno, premijer je rekao da ima samo osjećaj čuđenja jer ne može da vjeruje da retorika srednjeg vijeka danas generiše ponašanja ili sama pojave.

"Imam samo osjećaj čuđenja. Da bi imao osjećaj krivice i straha od više sile vjerovatno sami sa sobom trebate znati da li radite nečistu stvar.

Nema skrivene agende nema ataka nema uzurpiranja prava i imovine.

Tako se te kletve ne odražavaju na to šta su moje političke i profesionalne obaveze. DPS nikad svoj program nije vezivala na građane koji vjeruju i koji ne vjeruju. U koju crkvu idu u kog Boga vjeruju to je neotuđivo pravo".

Komentarišući situaciju u kojoj država u upravnom postupku dokaže da je manastir ili crkva u njenom vlasništvu, te šta se dešava sa sveštenstvom koje je sada u tom vjerskom objektu, Marković kaže: "Rade što su radili i prije ovog zakona. Dolaze, služe bogu, rade vjerske poslove, i komuniciraju s vjernicima".

Marković kaže da zakon promoviše slobodu vjeroispovijesti, ali na jednak način za sve vjerske zajednice u Crnoj Gori.

Propaganda je, kaže Marković, da se zakonom dozvoljava CPC da koristi te manastire i crkve u kojima služi Mitropolija SPC.

"To je netačno. Ko je pročitao zakon vidjeće da zakon definiše jednakost svih vjerskih zajednica. Mi nijesmo izdigli nijednu vjersku zajednicu na prvo mjesto, kao što je slučaj sa zakonom u Srbiji".

Upitan da ako država dokaže da je imovina SPC u njenom vlasništvu šta se dešava sa sveštenstvom, Marković je odgovorio: "Radiće isto što i do sada.

Ovaj zakon na najliberalniji način promoviše zakon o vjeroispovijesti. Mi u našem zakonu nijesmo izdigli nijednu vjersku zajednicu.

Crkeve manastiri i hramovi ostaju vjernicima i samo za vjerske potrebe. Nema utemeljenja da će se vjerski objekti u Crnoj Gori koristiti u bilo koje svrhe osim vjerske.

Vjerski objekti su i kulturna i duhovna baština Crne Gore i ti objekti moraju biti posebno štićeni a nadzor na tim objektima mora biti jasan.

Zbog toga država vjersku imovinu treba da upiše kao državnu imovinu da bi se ona održavala na zakonit način bez ugrožavanja kulkturne i istorijske vrijednosti Crne Gore.

Imovina koja će biti državna i vlasništvu MPC će služiti samo vjeri".  Naš Zakon o slobodi vjeroispovijesti je najliberalniji u region.

"Srpski zakon u prvi plan stavlja SPC, a Hrvatski zakon na način uredjuje funkcionisanje svih vjerskih zajednica. U Hrvatskoj su na primjer svi manastiri koje koristi SPC vlasništvo države Hrvatske''- poručio je Marković.

Upitan da li su imali uvid da je određeni broj crkava uknjižen u katastru na Mitropolita Amfilohija, Marković je odgovorio potvrdno.

„Imali smo uvid ne samo za Mitropolita Radovića nego i na druge sveštenike.

To jasno govori da je posle 1918 došlo do nezakonitog pripisivanja imovine sa države na Mitropoliju odnosno na sveštenike.

Ovdje odgvornost nose državni službenici prije svega jer su ti upisi nezakoniti. Svaki taj slučaj ćemo ispitati i preduzeti odgovornost koja je u rukama države.

Da se sa tim nestaje i da se ta praksa nastavlja sprovoditi u djelo dokaz je pismo koji sam dobio 15 dana prije usvajanja zakona.

Da je jedna seoska crkva upisana na osnovu zahtjeva advokata budimsko-nikšićke na tu eparhiju bez dokaza o vlasništvu, iako mjesna zajednica ima dokaze da je tu crkvu gradila svojim sredstvima i sredstvima građana, građani su zadražili zaštitu te imovine i postupak je u toku“.

"Dijalog ne treba da nas udaljava. Dijalog je nešto na čemu snažno insistiram. Vlada ne može da povuče zakon.

Ovaj zakon je prošao sve procedure i niko sad zakon ne može da povuče. Ne može se od strane crkve tražiti da se zakon povuče.

Zakon je u pravnom prometu i teku rokovi za njegovu implementaciju. Ja ću u ovih nekoliko dana, možda i do kraja nedjelje se zvanično obratiti Mitropolitu za nastavak naših razgovora", kazao je Marković.

Izvor: MINA