U okviru programa 48. Ratkovićevih večeri poezije, večeras je u Centru za kulturu upriličen i susret sa zavičajnim piscem Beširom Ljuškovićem, koji je ljubiteljima pisane riječi predstavio svoje bogato stvaralaštvo.
Ljubav prema pisanju od početnih priloga u lokalnoj Komuni, preko bavljenja novinarstvom, vjerno svjedoči o mentalitetu i dešavanjima u Bihorskom kraju, koje Ljušković prenosi na papir.
Večeras su prisutni književnici govorili o Ljuškovićevim knjigama Limske trilogije, ,,Vjetar i raž“, ,,Selvin izvor“ i ,,Vezeni rubac“, pa je pjesnikinja i književna kritičarka, Jovanka Vukanović kazala da junaci Ljuškovićeve proze svojim sudbinama, emotivnim fantazmagorijama, duhovnim i psihoprofilima, kako je navela, izmiču lokalnoj mapi.
,,Ljušković ne eksperimentiše. On zapaža, upija, rekonstruiše i istovremeno oplemenjuje veličanstveno autentičnim lirizmom i dalekosežnim metaforičkim slikama. On priča svoju priču, ali priča i o onome što je već ispričano prije njega. Njegov, a nakon čitanja i naš, Bihor opstaje u njegovim knjigama, jednako koliko i u stvarnosti“, istakla je Vukanović.
Doktor stomatologije, pisac Bešir Ljušković, kazao je da je uvijek pisao o junaku nemaštine, koji je otrgnut od svojih korijena, i bezbroj puta protjeran sa svog ognjišta.
,,Junaci mojih priča rasijani su po svijetu, izjeda ih zavičajna tuga i pitaju se ko su, šta i kojem Bogu da se mole. Oni su oduvijek bili u mojoj mašti, samo sam ih oživio i omogućio da progovore svojim jezikom. Dao sam im krila da uzelete prema nebu i da pokažem biserje ovog našeg jezika, sačuvam ga od zaborava – jer on je naše najveće bogatstvo“, naglasio je Ljušković u svom obraćanju.
U Ljuškovićevim pričama prisutan je običan, mali Bihorski čovjek zle sudbine koji ima široku dušu, bistar um i čist obraz.
,,Bešir Ljušković kreće u smjeru da dosegne one suštine Bihorskog čovjeka, neprepoznatljivog, bez posebnih osobina koje možete vidjeti spolja, bez biljega koje nosi na čelu, ali utvrđenog u nečemu što je njegova sudbina, i što se nameće kao književna tema. Da li će ona biti dobra ili loša zavisi od mjere talenta, i iskrenosti, jer je iskrenost pomalo zaboravljena i manje važna, i otuda Bešir bira svoje likove. Oni su možda modeli i amblemi nečega što je njegovo lično ili kolektivno sjećanje“, kazao je književni kritičar, Petar V. Arbutina.
Novinar Murat Ćorović, kazao je da su prva Beširova pamćenja vezana za kazivanja djeda Tahira, kako ga je u najtežim borbama spasilo sjećanje na zavičaj, i zavičajna amajlija Vezeni rubac, istakao je.
,,Kroz sve segmente života Bešir Ljušković nosi dovoljno porodičnog traga, božijeg dara i Bihora. Kada čovjek van zavičaja postane poznat u svojoj struci, a u zavičaju ostane cijenjen, onda je to dokaz lične kulture i bogatstva tog istog zavičaja, pa je upravo takav i naš domaćin doktor stomatolog, Ljušković“, naglasio je Ćorović.
Stihove je kazivao i moderirao večerašnje pjesničko veče, glumac i reditelj Slobodan Marunović.
Autorka: Eldina Bećirović
Foto: Vladimir Jelić
This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.
BEZ SAGLASNOSTI REDAKCIJE ZABRANJENO JE PREUZIMANJE SADRŽAJA SA VEB PORTALA RADIJA BIJELO POLJE
